Bolzano [bɔlca:'no], Bernard, češki filozof i matematičar (Prag, 5. X. 1781 – Prag, 18. XII. 1848). Katolički svećenik, profesor teologije na Praškom sveučilištu od 1805. do 1819., kada je, zbog svojih liberalnih nazora suspendiran. U svojem glavnom filozofskom djelu Nauk o znanosti (Wissenschaftslehre, 1837) provodi, za potonji razvoj logike iznimno važno, odvajanje logike i psihologije postulirajući tzv. stavke po sebi kao primarni predmet logike. Daje definicije mnogih logičkih pojmova, a njihova je originalnost uočena tek dugo nakon njegove smrti. U metafizici je Bolzano bio pod Leibnizovim utjecajem, a u spisu Athanasia (1827) pokušao je dokazati da je duša jednostavna i nepropadljiva supstancija te ponuditi neku vrstu kozmološkog dokaza za egzistenciju Boga. Pridonio je razvoju matematičke analize. Već je 1816. koristio kriterijem konvergencije Augustina-Louisa Cauchyja za beskonačne redove. Dokazao je teorem o konvergenciji u konačnodimenzionalnim euklidskim prostorima, koji je poslije neovisno dokazao Karl Weierstrass pa se danas naziva Bolzano-Weierstrassovim teoremom. Najvažnija djela iz matematike: Doprinosi koji opravdavaju sveobuhvatniji pogled na matematiku (Beyträge zu einer begründeteren Darstellung der Mathematik, 1810), Binomni teorem (Der binomische Lehrsatz, 1816) i Čisti analitički dokaz (Rein analytischer Beweis, 1817). Posmrtno je objavljeno djelo Paradoksi beskonačnoga (Paradoxien des Unendlichen, 1851).
