B. 1. Drugo slovo hrvatske i drugih latiničnih abeceda. U glagoljici, bugarsko-makedonskoj i hrvatskoj, odgovara mu slovo , koje je na drugome mjestu u glagoljičkoj azbuci; osim glasa [b], označava i brojevnu vrijednost 2. Zove se buky, bukъvi. U ćiriličnim azbukama slovo В nalazi se na trećem mjestu, bilježi glasovnu vrijednost [v] i brojevnu vrijednost 2 (u starocrkvenoslavenskoj ćirilici). Na drugome mjestu u ćiriličnoj azbuci nalazi se slovo 
, koje bilježi glasovnu vrijednost [b], a nije imalo brojevnu vrijednost.
Slovo B potječe od egipatskog ili sinajskoga simbola piktografskog podrijetla. To je sličica kuće, a semitski je naziv za kuću beth, pa odatle slovu ime. Taj naziv pripada nizu slovnih imena izvedenih iz imenâ materijala i instrumenata za pisanje. Buky, bukъvi izvedeno je iz pragermanskoga *bôkō: bukva, tj. iz množinskoga oblika *bōkōs, koji znači pismo, knjige. Općegermanska runa 
zove se bjarkan (< *bairkna) = Birke: breza. Kućica je na Ahiramovu sarkofagu i drugim najstarijim spomenicima semitskoga pisma reducirana na istostranični trokut kojemu je jedna stranica produžena kukastom linijom pa nalikuje na brojku 9 (
). Sve grč. inačice toga slova izvedene su preoblikom trokuta u krug ili u pravokutnik. Javljaju se inačice s dvama trokutima, posve nalik na današnje latinično slovo (
, 
). Hoće li trokuti biti okrenuti udesno ili ulijevo, ovisilo je o smjeru pisanja. Iz halkidičkoga alfabeta te su dvotrokutaste inačice prešle u sva italička pisma. Nakon kratkotrajnih drukčijih pokušaja u latiničnom će se brzopisu pojaviti i prevladati lik koji ima zaobljenje ili polukrug na desnoj strani okomite crte (b, b). Grčko beta (β) samo je pojednostavnjeno B: ono označuje brojeve dva i drugi (β’) te dvije tisuće i dvijetisućiti (,β). U srednjem vijeku glas koji se označuje slovom beta promijenio se u grč. jeziku iz dvousnenoga [b] u zubnousneni [v], pa se ime slovu promijenilo u vita. Stara je ćirilica za glas [b] uzela stiliziranu inačicu bete (), a obična beta (β) počela je u ćirilici označivati [v]. U skladu s različitim teorijama o postanku glagoljice puno je i pokušaja da se objasni podrijetlo glagoljičkoga . Kadšto se postanak toga slova objašnjava izokretanjem prvoga slova u glagoljici (), kadšto se veže sa samarićanskim 
(Grigorovič, Vondrák, Nahtigal), kadšto sa židovskim 
(Amfilohij), a Jagić ga je izvodio iz kombinacije grčkih kurzivnih μ + β.
Glas b u hrvatskom jeziku potječe uglavnom od praslav. b, a u pojedinim je riječima glas b tuđega podrijetla. Praslav. b potječe od indoeur. *b (lat. bucina: truba, rog, starocrkvenoslavenski i hrv. bučati) i od indoeur. *bh (staroindij. bhágas: koji daje, dijeli, starocrkvenoslavenski bogъ, bogatъ, hrv. bog, bogat). U riječima tuđega podrijetla b može potjecati od v (lat. Arva > Rab, Avari > Obri, njem. Wirt > birtaš), od p (vulgarni lat. persica > breskva, u asimilaciji tobdžija prema top) i od f (vulgarni lat. facla, njem. Fackel > baklja). Gubi se glas b ispred suglasnika n (ošinuti prema šiba) i u teškoj suglasničkoj skupini na početku riječi (starocrkvenoslavenski bъzova, hrv. zova, prema bazga).
2. U geometriji, znak (B) za točku; znak (b) za pravac i stranicu geometrijskoga lika; u algebri, znak (b) za opći broj; u vektorskoj analizi, znak (B) za matricu; znak (b) za vektor.
3. U fizici, znak (B) za magnetsku indukciju.
4. U kemiji, simbol za bor (B).
5. Nenormirani znak brojčanih jedinica bit i bajt (b).
6. Znak mjerne jedinice bel (B); znak stare mjerne jedinice barn (b).
7. U glazbenoj abecedi, naziv za polutonsko sniženje tona H. Ujedno oznaka za tonalitet s početnim tonom b: B-dur ili b-mol. U zemljama engleskoga jezičnog područja B znači sam ton H, a njegovo polutonsko sniženje bilježi se izrazom B flat. B je također kratica za bassus, odnosno bas.
