Asklepijad (grčki Ἀσϰληπιάδης, Asklēpiádēs), grčki pjesnik (IV/III. st. pr. Kr.). Suvremenik Filete i Teokrita, koji ga naziva i Sikelida (Σιϰελίδης). Jedan od najistaknutijih predstavnika tzv. jonsko-aleksandrijske epigramatske škole. Rođen je vjerojatno na Samu, a čini se da je barem neko vrijeme djelovao u Aleksandriji. Trideset i tri Asklepijadova epigrama očuvano je u zbirci Anthologia Graeca. Premda je njegovao i tradicionalne epigramatske oblike (npr. nadgrobni i zavjetni epigram), omiljene su mu teme ljubav i vino. Višestruki je inovator: naslijeđenu pripovjednu tehniku obogaćuje novim kombinacijama, erotskim epigramima daje dramsku strukturu i oblikuje ih kao minijaturne mime, uvodi dojmljive pjesničke slike koje će postati općim mjestima ljubavnog pjesništva itd. Stil mu je jednostavan, ali izrazito dotjeran (tzv. labor limae), protkan autoironijom i melankolijom. Budući da su dva otprije poznata lirska stiha dobila ime po njemu (→ asklepijadski stih), vjerojatno je pisao i meliku, no o toj Asklepijadovoj djelatnosti ništa podrobnije nije poznato.
