Anakreont (grčki Ἀναϰρέων, Anakréon), grčki lirski pjesnik (Tej, Mala Azija, oko 582. pr. Kr. – ?, oko 485. pr. Kr.). Uz Sapfu i Alkeja kanonski predstavnik monodijske lirike. Velik dio života proveo na dvoru samskoga tiranina Polikrata, a potom se, na poziv tiranina Hiparha, preselio u Atenu. Helenističko izdanje Anakreontovih pjesama obuhvaćalo je vjerojatno 5 knjiga, a osim melike sadržavalo je i jampske i elegijske pjesme. Očuvano je oko 100 fragmenata, ali samo tri cjelovite pjesme na jonskom narječju. Anakreont pjeva o ljubavi i vinu, a stihovi mu se odlikuju osjetilnošću i autoironijom. O njegovoj popularnosti svjedoče mnogobrojne potonje imitacije (Anacreontea).
