Ajubidi ili Ejubidi, egipatsko-sirijska dinastija kurdskoga podrijetla, vladala Egiptom i Sirijom od 1171. do 1250. Ime je dobila po Ajubu (Ejubu, arapski Ayyūb), ocu njezina osnivača, sirijskoga sultana Saladina. Saladin je 1171. svrgnuo s vlasti u Egiptu posljednjega Fatimida Adida. Saladin je bio najpoznatiji ajubidski vladar; nakon njegove smrti 1193. osvajački pohodi prestaju, a zemlja trpi napade križara. Vlast Ajubida protezala se na Siriju, sjevernu Mezopotamiju, a od 1183. do 1232. i na Jemen. Njihova država bila je podijeljena u više pojedinačnih kneževina, kojima su upravljali članovi obitelji. Sultani Saladin i njegovi nasljednici al-Malikul-Adil (al-Malik al-‘Ādil; 1200–18) i al-Malikul-Kamil (1218–38) bili su glavni protivnici križarskih država na Istoku. Posljednjega Ajubida, Turan-Šaha (Tūrān Šāh), umorili su 1250. mameluci i nametnuli se za egipatske sultane. Ajubidske kneževine u Siriji dijelom su potpale pod mamelučku vlast, a dijelom pod vlast Mongola (1260). Posljednji predstavnik Ajubida održao se do 1343. u Hami.
