berilij

berilij (prema beril), kemijski simbol Be (beryllium), kemijski element atomskoga broja 4, relativne atomske mase 9,0122. Ubraja se u skupinu zemnoalkalijskih metala. Lagan sivi metal gustoće 1,85 g/cm³ (pri 20 °C i tlaku 1,01325 ⋅ 10⁵ Pa), tališta 1278 °C (pri tlaku 1,01325 ⋅ 10⁵ Pa). Ima odličnu električnu i toplinsku vodljivost. Tehnički se dobiva iz minerala berila. Otkrili su ga 1798. kemičar Nicolas Louis Vauquelin i mineralog René Just Haüy. Zahvaljujući istraživanju jezgre berilija ⁹Be James Chadwick je 1932. otkrio neutron.

Berilij je sastavni dio čvrstih i kemijski otpornih slitina (s bakrom, željezom, niklom i aluminijem). Zbog niske gustoće i razmjerno visokog tališta, ima mnoge prednosti u usporedbi s drugim lakim metalima, no zbog visoke se cijene rabi ograničeno (u toplinskoj zaštiti svemirskih brodova, u rendgenskoj tehnici za prozore na rendgenskim cijevima zbog propuštanja rendgenskog zračenja). U spojevima je dvovalentan. Berilijev oksid, BeO, rabi se u nuklearnoj tehnici (usporava neutrone), kao vatrostalni materijal i za proizvodnju fluorescentnih svjetiljaka. Drago kamenje smaragd i akvamarin obojeni su oblici minerala berila, a po kemijskom su sastavu berilijev alumosilikat (Be₃Al₂Si₆O₁₈). Berilijeva prašina na sobnoj temperaturi otporna je prema oksidaciji, zapaljena izgara uz pojavu sjajnog plamena. Dušik djeluje na metalni berilij na 900 °C stvarajući berilijev nitrid Be₃N₂. Ugljik reagira s berilijem iznad temperature taljenja, stvarajući berilijev karbid Be₂C. Sa sumpornom i solnom kiselinom reagira lako, a prema koncentriranoj dušičnoj kiselini je rezistentan. S kipućom vodom i alkalijama reagira uz razvijanje vodika. Berilij i njegovi spojevi otrovni su te oštećuju imunološki sustav. Berilioza je alergijska i plućna bolest uzrokovana unošenjem prašine berilija ili berilijevih para u organizam, a nastaje osobito zbog profesionalne izloženosti beriliju pri proizvodnji fluorescentnih svjetiljki, slitina, obradbi metala u elektronici i zrakoplovstvu.