struka(e): fizika

os (aksa), zamišljeni pravac prema kojemu neka točka ili tijelo ima određen položaj, brzinu, oblik ili neka druga svojstva. Tako npr. koordinatne osi određuju prostor unutar kojega svaka točka ima strogo definiran položaj; os simetrije rotacijski simetričnoga tijela geometrijsko je mjesto središta koncentričnih i međusobno paralelnih kružnica na kojima leže sve točke tijela; rotacijska os pravac je na kojem točke tijela ili tvari miruju, dok se sve ostale gibaju po kružnim putanjama sa središtima na tom pravcu i u ravninama okomitim na taj pravac; optička os pravac je koji povezuje žarišta leća ili zrcala nekog optičkoga sustava (dalekozora, mikroskopa i sl.); u kristalografiji je optička os smjer u dvolomnom kristalu u kojem su brzine obiju zraka jednake, tj. smjer u kojem nema dvoloma (jednoosni kristal ima jednu takvu os, dvoosni dvije); nebeska ili svjetska os poklapa se s osi Zemljine rotacije, proteže se u beskonačnost i probada nebesku sferu u njezinim polovima. Poluos, kod elipse i elipsoida, polumjer koji se nalazi na osi simetrije.

Citiranje:

os. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 8.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/45639>.