Mitra (sanskrt: ugovor) (staroiranski Mithra, grčki Μίϑρας, Míthras, latinski Mithras), staro indoiransko božanstvo. Spominje se u XIV. st. pr. Kr. na jednom spomeniku, napisanu na akadskom jeziku, između hetitskoga kralja i naroda Mitana kao zaštitnik ugovora, saveza i prijateljstva. U Vedama je usko povezan s Varuṇom, božanstvom koje kažnjava krivce. U Avesti, Mitra je združen i s Ahura Mazdom, vrhovnim bogom, sa Suncem koje je njegovo »oko« i s bikom, simbolom snage. S perzijskim osvajanjima Mitrin se kult proširio u Babilonu, povezao se s kultom sunčanoga boga Šamaša, preuzeo mnoge kaldejske elemente. U Maloj Aziji Mitra postaje vrlo omiljelo božanstvo, pa se slavi njegova svetkovina Mitrakana i stvaraju njegove misterije. Mitrin kult proširio se u Grčku, a nakon Pompejeve pobjede nad pontskim kraljem Mitridatom 66. pr. Kr. prodro je među rimske vojnike. Mitra je bog koji daje ljudima hrabrost, krjepost; on je »nepobjedivi« bog ratnika, poistovjećen i s Apolonom i Helijem, odnosno sa svjetlom i Suncem (Deus Sol Invictus Mithras: bog nepobjedivo sunce Mitra). – U doba helenizma, u dodiru grčke i perzijske religije, osobito u Maloj Aziji, a od sastojaka obiju religija nastao je mitraizam.
