mitraizam, antički misterijski kult i odgovarajući vjerski sustav kojemu je jezgrena predodžba bog Mitra. Na Zapad je, iz Male Azije, dospio tako što su ga u I. st. od Mitridatovih vojnika iz Ponta preuzeli Pompejevi vojnici i proširili u rimskoj vojsci. Nositelji su mu postale rimske legije, pa su tragovi mitraizma najbolje očuvani duž granica Carstva, uz Rajnu i Dunav, u Britaniji, a također i u našim krajevima, o čem svjedoče mnogi zavjetni natpisi i mitreji. U doba kasnoga Carstva mitraizam je uhvatio toliko maha među vojnicima da je Mitra bio proglašen državnim božanstvom, čime se pokušalo Mitrin kult suprotstaviti rastućemu kršćanstvu. U središtu je mitraizma naučavanje o žrtvi i otkupljenju, što je prikazano u sceni tauroktonije (Mitra ubija svetoga bika). U mitrejima se održavala mistična gozba, a u obredima su sudjelovali samo posvećeni, svrstani u sedam mističnih stupnjeva, svaki pod svojim znamenjem (npr. gavrana, lava, vojnika). Mitraizam propovijeda krjepostan život, a kao nagradu vječno blaženstvo (spas Mitrinih vojnika u posljednji dan), u koje posvećenog uvodi Mitra; predstavlja završno razdoblje u razvoju politeizma prema monoteizmu i stanovitu sublimaciju religijske misli i simbolike u orijentalno-helenističko-rimskome svijetu, pa se zato kršćanstvo mnogo dulje i upornije moralo boriti protiv Mitrina kulta nego protiv grčko-rimske religije. Car Teodozije I. zabranio ga je 391. zajedno s ostalim poganskim kultovima, ali on se održao u rubnim dijelovima Carstva do početka V. st.
