Hooke [huk], Robert, engleski znanstvenik i izumitelj (Freshwater, otok Wight, 18. VII. 1635 – London, 3. III. 1703). Jedan je od najsvestranijih znanstvenika XVII. st. Studirao je na Oxfordu gdje je bio asistent Roberta Boylea 1655–62. Bio je kustos za eksperimente (od 1662) i član (od 1663) Royal Society te profesor geometrije na Greshamovu koledžu (od 1665).
Istraživački rad započeo je s Boyleom na konstrukciji zračne pumpe, poboljšao je mikroskop, osmislio instrument za mjerenje jačine baruta i stroj za precizno rezanje zupčanika za satove. Okušao se i u teorijskoj fizici, gdje se često suprotstavljao Isaacu Newtonu (primjerice svojom nedovršenom valnom teorijom svjetlosti i nedovršenom teorijom gravitacije). Prvi je utvrdio rastezanje tvari zagrijavanjem, našao zakon opruge i postavio osnovni zakon teorije elastičnosti (elastično tijelo mijenja oblik razmjerno djelovanju vanjske sile), koji se danas naziva Hookeov zakon (1660). Postavio je kinetičku hipotezu plinova i predložio temperaturu tališta leda za nultu točku temperaturne ljestvice. U djelu Mikrografija (Micrographia, 1665) dao je crteže predmeta viđenih pod mikroskopom. Naziv stanica (engl. cell), koji je predložio za strukturnu jedinicu pluta, prihvaćen je u biologiji s onim značenjem što ga ima atom u fizici i kemiji. U astronomiji je otkrio da se Jupiter okreće oko svoje osi i da se dvojna zvijezda Delta Draconis nalazi 23″ sjevernije u srpnju nego u listopadu (1674). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Hooke) i planetoid (3514 Hooke).
