valna teorija (undulatorna teorija), teorija zasnovana na pretpostavci da je svjetlost val; grana klasične mehanike i elektromagnetizma, podloga moderne fizikalne optike i nanofizike te nanotehnologije, kao i klasična sastavnica za fenomenologiju kvantne fizike i pitanja dualnosti kvantne mehanike.
U valnu teoriju ubrajaju se valna jednadžba za mehaničke valove i Maxwellove jednažbe ujedinjenog elektromagnetskoga polja te stvaranja i širenja elektromagnetskih valova u vakuumu kao i primjene tih jednadžbi (radiovalovi, mikrovalna tehnika, toplinsko zračenje, svjetlost, rendgensko i gama-zračenje).
Valnu teoriju svjetlosti utemeljio je Christiaan Huygens (1690) u djelu Rasprava o svjetlosti (1690), a velik su doprinos dali Augustin Fresnel i Robert Hooke. Prema Huygensu, izvor svjetlosti pobudi (potrese) optičko sredstvo kojim se zatim šire svjetlosni valovi. Valovi se prenose posredstvom elementarnih valova, a njihova anvelopa jest nova fronta vala. Standardni su sadržaji valne teorije ogib, interferencija i polarizacija. Afirmaciju je valna teorija postigla kvantnom mehanikom. (→ valna funkcija)
