ogib (difrakcija), promjena smjera širenja vala prigodom prelaska zapreke ili prolaska kroz usku pukotinu zbog koje val iza zapreke ulazi u područje geometrijske sjene. Ako valovi naiđu na neku zapreku kojoj su izmjere približne valnoj duljini vala, zbog ogiba će, u »sjeni« koju čini zapreka, nastati interferencija valova koji dolaze s jednog i drugoga ruba zapreke. Ogib se zapaža u »sjeni« svih vrsta valova, npr. mehaničkih valova (valovi na površini vode, zvučni valovi), elektromagnetskih valova i valova tvari. Uočavanje ogiba svjetlosnih valova prva je eksperimentalna potvrda valne prirode svjetlosti. Ogib je prvi zamijetio talijanski astronom Francesco Maria Grimaldi (1618–63), Joseph Fraunhofer prvi je propuštao svjetlost kroz optičku rešetku koja je omogućila dobivanje oštrije i kontrastnije interferencijske slike, a teoriju su utemeljili Leonhard Euler i Augustin Fresnel.
Ako se na put svjetlosti emitirane iz točkastoga svjetlosnog izvora postavi tanka žica ili ako se svjetlost propusti kroz usku pukotinu, na zastoru neće nastati oštra granica između osvijetljenoga dijela zastora i sjene, nego se na rubu sjene zapažaju tamne i svijetle pruge interferencije nastale interferencijom svjetlosnih zraka pristiglih s jedne i s druge strane zapreke. Fraunhoferova difrakcija nastaje kad na zapreku ili pukotine pristiže paralelan snop svjetlosti, tj. kad su valne fronte ravnine, te se smatra da se izvor svjetlosti nalazi u beskonačnosti, a Fresnelova difrakcija nastaje kad se točkasti izvor svjetlosti nalazi u blizini zapreke ili pukotina na koje tada pristižu zakrivljene (sferne) valne fronte, tj. divergentan snop svjetlosti.
Svijetle pruge (maksimumi) pojavit će se na mjestima gdje je nakon ogiba razlika optičkih putova svjetlosnih valova jednaka cijelomu broju valnih duljina, tj. a sin φn = nλ, a tamne pruge (minimumi) u smjerovima u kojima je nakon ogiba razlika optičkih putova svjetlosnih valova jednaka polovici valne duljine: a sin φn = (2n + 1) λ/2, pri čem je a konstanta optičke rešetke, n redni broj maksimuma (u središtu interferencijske slike je nulti maksimum, prvi maksimum je svijetla pruga najbliža središnjoj, drugi je druga svijetla pruga od središta, itd.), λ valna duljina svjetlosti, φn kut između okomice na rešetku i smjera n-tog maksimuma.
Ogib svjetlosti na sitnim česticama koje su raspršene u nekom prozirnom sredstvu, npr. na česticama sitne prašine u zraku, čini da se te čestice zapažaju kao svijetle točkice ako ih se motri sa strane upadne svjetlosti. Ogib svjetlosti na kapljicama vode, odnosno na kristalićima leda u atmosferi daje vijenac, odnosno krug oko Sunca i Mjeseca (→ halo). Zbog ogiba postoji ograničenje u moći razlučivanja optičkih instrumenata. U optičkom instrumentu od točkastog izvora svjetlosti ne nastaje točkasta slika, nego svijetao kružić, oko kojega se nalaze svijetli i tamni Newtonovi kolobari nastali ogibom na ulaznom otvoru instrumenata. Ako su dvije točke predmeta, koji se motri optičkim instrumentom, previše blizu jedna drugoj, zbog nastale slike svijetlih kružića ne može se uočiti je li riječ o jednoj ili o dvjema točkama predmeta, tj. postoji ograničenje u razlučivanju detalja. Primjene su ogiba svjetlosti različite, a najznačajnija je primjena optičke rešetke za dobivanje elektromagnetskih spektara. Ogib rendgenskih zraka na kristalu pokazuje da je rendgensko zračenje valne naravi, a s pomoću ogiba rendgenskoga zračenja na različitim kristalima difraktograma Maxa von Lauea može se odrediti smještaj atoma, odnosno iona u kristalu. Ogib elektrona, protona i neutrona na kristalima dokaz je valne naravi čestica, tj. teorije o valovima tvari Louisa Victora de Brogliea.
Fresnelova ozonska ploča uređaj je načinjen od koncentričnih prozirnih i neprozirnih prstenova s kružnim otvorom u sredini, koji s pomoću ogiba fokusira svjetlost ili druge valove. Fresnel je na temelju proučavanja ogiba dao valnoj teoriji svjetlosti Christiaana Huygensa strogi matematički oblik, postavivši integral koji daje ozračenje ogibne slike u promatranoj točki (Fresnelov integral).
