Državni slikopisni zavod »Hrvatski slikopis« (Croatia film), filmsko poduzeće osnovano u siječnju 1942. u Zagrebu kao sljednik Ravnateljstva za film. Pokrenuto s namjerom da se filmska proizvodnja u NDH odvoji od državnog financiranja i postavi na komercijalne temelje, bilo je pod izravnim političkim i ideološkim nadzorom Glavnog ravnateljstva za promičbu Predsjedništva Vlade NDH. Ravnatelj mu je bio Marijan Mikac, voditelj proizvodnje Branko Marjanović, a u poduzeću su profesionalno iskustvo stekli mnogi filmski djelatnici aktivni u poslijeratnoj kinematografiji. Izdavalo je časopis Hrvatski slikopis (33 broja) te redoviti filmski žurnal Hrvatska u rieči i slici (isprva dvotjedno, potom tjedno, od 1943. pod nazivom Hrvatski slikopisni tjednik), kojega je do svibnja 1945. proizvedeno 175 nastavaka u redakturi B. Marjanovića. Uz desetak propagandno intoniranih dokumentarnih i reportažnih filmova (npr. Straža na Drini B. Marjanovića, prikazan 1942. na festivalu u Veneciji, gdje je nagrađen medaljom za sudjelovanje), izvedbenom ambicioznošću i odmakom od propagandne svrhe ističu se igrano-dokumentarni kulturni filmovi Barok u Hrvatskoj (1942) Oktavijana Miletića te Domovina (1943) i Tamburica (1944) Sergija Tagatza. Poduzeće je 1944. proizvelo prvi hrvatski cjelovečernji zvučni igrani film Lisinski (1944) u Miletićevoj režiji. Zaposlenike, prostorije i tehniku poduzeća preuzela je u svibnju 1945. utemeljena Filmska direkcija za Hrvatsku Državnoga filmskog preduzeća DFJ.