ugao (prostorni kut).
1. U geometriji, dio prostora što ga tvori skup n zraka OA1, OA2, …, OAn sa zajedničkim početkom O i n kutova: ∡ A1OA2, ∡ A2OA3, …, ∡ AnOA1. Pritom je O vrh, zrake OAi jesu bridovi, a nutrine kutova dvaju susjednih bridova jesu strane ugla. Kutovi dvaju susjednih bridova jesu bridni kutovi, a kutovi dviju susjednih strana prikloni kutovi. Obično se razmatraju samo jednostavni uglovi, kod kojih njihove strane nemaju drugih zajedničkih točaka osim vrha i bridova. Ugao je konveksan ako s obzirom na ravninu koja prolazi bilo kojom njegovom stranom sve ostale leže s iste strane te ravnine, inače je konkavan. Ugao je pravilan ako su mu svi prikloni kutovi jednaki, a istodobno su mu jednaki i svi bridni kutovi. Dva su n-terostrana ugla sukladna ako su im svi odgovarajući bridni i svi odgovarajući prikloni kutovi međusobno jednaki. Broj zraka (n) može biti i beskonačan, kao npr. kod pravilnoga stošca (kod njega npr. za vršni kut od 120° stožac zatvara ugao od π steradijana). (→ diedar; trobrid)
2. Mjerna veličina → prostorni kut
