strujomjer.
1. Instrument za mjerenje potrošnje električne energije, također vatsatmetar. Za izmjeničnu struju rabe se indukcijska jednofazna i trofazna brojila djelatne snage (→ električno brojilo), a za istosmjernu struju elektrolitsko brojilo (taloži živu iz elektrolita pri prolasku struje), magnetomotorno brojilo (istosmjerni elektromotor sa stalnim magnetima na statoru) i elektrodinamsko brojilo (istosmjerni elektromotor sa strujnim zavojnicama brojila na statoru).
2. Uređaj za mjerenje brzine i smjera strujanja u fluidima.
Klasični strujomjer postavlja se na brodove a senzori su bili rotor (kojemu je broj okretaja u jedinici vremena proporcionalan brzini strujanja) te krilo i kompas (koji su omogućavali da se odredi smjer strujanja).
Autonomni strujomjer omogućuje internu registraciju podataka u pravilnim vremenskim razmacima, npr. na magnetske vrpce, kao i mjerenje s usidrenih plutača. Omogućava prikupljanje podataka kroz dulje razdoblje.
Akustički strujomjer emitira zvučne valove u nekoliko smjerova, prima njihove reflekse iz različitih slojeva u moru i na osnovi Dopplerova efekta reflektiranih valova u odnosu na emitirane valove određuje brzinu i smjer strujanja. Može se postaviti u posebne sidrene sustave na morsko dno, a omogućuje mjerenje struja fine vertikalne rezolucije i u još duljem razdoblju nego autonomni strujomjer.
U Hrvatskoj su klasični strujomjeri bili rabljeni tijekom prvih oceanografskih ekspedicija brodom Vila Velebita 1913. i 1914., autonomne strujomjere počelo se koristiti 1970-ih, a akustičke strujomjere nakon 2000.
