platina (španj., od plata: srebro), simbol Pt, kemijski element (atomski broj 78, relativna atomska masa 195,084, stabilni izotopi s masenim brojevima 190, 192, 194–196, 198, od kojih je najobilniji 195Pt). To je sivkast plemeniti metal, sjajan, ne osobito tvrd, dosta žilav, koji se, užaren, može kovati i zavarivati. Gustoća joj je 21,45 g/cm³, talište 1768 °C. Raširena je u Zemljinoj kori više nego drugi platinski metali, ali se rijetko nalaze ležišta s većom koncentracijom. Na Uralu, Aljasci i u Kolumbiji dolazi samorodna, u naplavinama, te u smjesi s drugim plemenitim metalima, a u Južnoafričkoj Republici i Kanadi kao pratilac sulfidnih nikalno-bakrenih ruda, iz kojih se dobiva kao sporedan proizvod pri proizvodnji nikla. Najveći je proizvođač platine Južnoafrička Republika, u kojoj se nalazi i 90% svjetskih zaliha, zatim Rusija, Kanada i SAD.
Platina je stabilna na zraku, otporna prema većini kemikalija: prema neoksidirajućim kiselinama, halogenim elementima na običnoj temperaturi, živi, rastaljenim solima i rastaljenu staklu; nagrizaju ju vruća zlatotopka, klor na temperaturi višoj od 500 °C, rastaljene alkalije, otopine cijanida u nazočnosti zraka te neki elementi (sumpor, antimon, arsen, silicij, teški metali) na povišenoj temperaturi. S fosforom stvara lako taljive slitine. Platina snažno apsorbira plinove, na čem se temelji njezino jako katalitičko djelovanje, osobito kada je u finom razdjeljenju, i to u obliku porozne mase (spužvasta platina), finoga praha (platinsko crnilo) ili na žičanoj mreži. Dobivanje platine iz smjese plemenitih metala osniva se na otapanju platine, paladija i zlata u zlatotopki uz stvaranje kompleksnih spojeva (neotopljeni ostaju rutenij, rodij, iridij i srebro), uklanjanju zlata taloženjem s pomoću željeznoga klorida, odvajanju platine od paladija njezinim taloženjem u obliku kloroplatinata s pomoću amonijeva klorida i na redukciji kloroplatinata (žarenjem) u metalnu platinu. Sve važnije postaje recikliranje platine iz automobilskih katalizatora.
Platina je vrlo važan katalizator kemijskih reakcija kao što su oksidacija amonijaka u proizvodnji dušične kiseline, oksidacija sumporova dioksida u trioksid u proizvodnji sumporne kiseline, organske sinteze (reakcije hidrogenacije, dehidrogenacije, oksidacije, dehidratacije, izomerizacije, ciklizacije) i preradba nafte (povećanje oktanskoga broja benzina). Od 1990-ih najvažnija je i po opsegu najveća primjena platine u proizvodnji automobilskih katalizatora. Platina i njezine slitine upotrebljavaju se i za izradbu termoelemenata, električnih kontakata i elektroda, otpornika električnih peći, netopljivih anoda, sapnica za ispredanje umjetnih vlakana, laboratorijskoga posuđa i uređaja, nakita, u zubnoj protetici itd. Budući da je razmjerno mekana, platina se često otvrdnjava legiranjem s iridijem (0,5%) ili rodijem (3,5%); platinski nakit sadrži 5 do 10% iridija ili 5% rutenija.
Najstabilniji spojevi platine stupnja su oksidacije +2 i +4. Najvažnija je heksakloroplatinatna(IV) kiselina, H2[PtCl6], koja nastaje pri otapanju platine u zlatotopki, a služi pri galvanskom platiranju i kao polazni materijal za dobivanje najvećega broja platinskih spojeva u stupnju oksidacije +4. Zagrijavanjem njezine amonijeve soli dobiva se spužvasta platina. Platinski(IV) oksid, PtO2, vrlo je aktivan katalizator, a platinski heksafluorid, PtF6, jedan je od najjačih oksidansa. Platina je vrlo sklona stvaranju kompleksnih spojeva.
