struka(e): elektrotehnika
ilustracija
MAGNETOSKOP (videorekorder) – 1. magnetska vrpca, 2. valjak-vodilica, 3. glava za brisanje, 4. rotirajući bubanj s glavama za snimanje i reprodukciju, 5. upravljačka glava, 6. glava za snimanje zvuka

magnetoskop (magnet + -skop), uređaj za snimanje i reprodukciju slike i zvuka s pomoću magnetske vrpce. Taj se naziv rabo u profesionalnom području, dok se u trgovini i kućnoj upotrebi ustalio naziv videorekorder. Osnovna načela snimanja slike i zvuka nalikuju načelima za snimanje samoga zvuka (→ magnetofon; magnetski zapis). Međutim, signal slike sadrži mnogo veći raspon frekvencija (do 5000 kHz) od signala zvuka (do 20 kHz), pa je potrebno da vrpca velikom brzinom prolazi ispred prednjih ploha magnetskih glava.

U analognom magnetoskopu magnetska vrpca prije snimanja prolazi uz nepomičnu glavu za brisanje, a za snimanje i reprodukciju djelomično se omota oko rotirajućega bubnja. Osovina glavnoga motora povlači vrpcu ispred magnetskih glava smještenih u bubnju, koji rotira velikom, a vrpca se pokreće malom brzinom, pa se vrpca preko bubnja kreće u helikoidnoj putanji. Kada jedna glava završi zapis, odmah se uključuje sljedeća. Svake sekunde glave upisuju tisuće uskih kosih tragova preko cijele širine vrpce. Radi točnosti reprodukcije rabi se sinkronizacijski signal snimljen na donjem rubu vrpce. Iza rotirajućega bubnja nalaze se statičke glave za snimanje zvuka na gornji rub vrpce. U profesionalnoj tehnici rabili su se kasetni sustavi Betacam japanske tvrtke Sony, a u kućnoj upotrebi sustav VHS (Video Home System). Sustav VHS postupno su zamijenili digitalni uređaji s mogućnošću snimanja na digitalni višenamjenski optički disk (DVD) i na magnetsku ploču. Prijenosna kamera za snimanje u profesionalnoj i kućnoj upotrebi, nazvana kamkorder (kamera-rekorder), ima ugrađen videorekorder za vrpcu u kaseti sustava Betacam i Hi-8. Analogne kamkordere potisnuli su digitalni kamkorderi.

U digitalnom magnetoskopu magnetska vrpca prolazi uz magnetske glave jednako kao u analognome. Videosignal se zbog velike količine podataka mora komprimirati, a zatim se podatci u analogno-digitalnom pretvaraču, koji je glavni dio uređaja, kvantiziraju i uzorkuju u digitalni videosignal koji se snima na vrpcu. Reprodukcija je postupak obrnut snimanju. Pojedini tipovi magnetoskopa razlikuju se po rasporedu glava za snimanje i reprodukciju u rotacijskom bubnju, po različitim sustavima uzorkovanja i kvantizacije te po širini vrpce. Najpoznatiji su i najrašireniji uređaji sustava Betacam japanske tvrtke Sony. U novim izvedbama ugrađuju se uređaji za snimanje na magnetsku ploču (imaju kapacitet upisivanja do 100 sati uz vrhunsku kvalitetu). Kod digitalnih kamkordera kasetne sustave s magnetskom vrpcom potiskuju sustavi za snimanje na digitalni višenamjenski disk (DVD, promjera 8 cm) i memorijsku karticu.

Magnetoskopi i videorekorderi omogućavali su snimanje na normalnoj i upola manjoj brzini, pregled snimke pri većoj brzini prema naprijed ili natrag, pregled slike za slikom, programirano zaustavljanje ili ponavljanje snimke, uključivanje i zaustavljanje snimanja s pomoću uklopnog sata (timera), početak snimanja s pomoću signala iz televizijskog odašiljača. Radi reprodukcije slike i zvuka magnetoskop se priključuje na televizijski monitor ili prijamnik. Kamkorder ima ugrađeni monitor za praćenje snimanja i za naknadni pregled snimke.

Citiranje:

magnetoskop. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/magnetoskop>.