koncentracija (njem. Konzentration < franc. concentration, od kon- i lat. centrum: središte).
1. Općenito, usredotočenje na jednome mjestu, prostoru, području; okupljanje, skupljanje, zgušćivanje, zbijanje, sabiranje.
2. U vojsci, prikupljanje vojnih snaga i sredstava u određenom području i u određenom vremenu radi provedbe neke vojne zadaće. Nakon uvođenja opće vojne obveze i stvaranja nacionalnih vojski, početkom XIX. st. koncentracija postaje zasebna strateška radnja u razvoju vojske za rat. S pojavom željeznice koncentracija snaga višestruko se ubrzala, a maksimalno se primjenjivalo Napoleonovo pravilo: odvojeno se kretati, zajedno se boriti. Do punog izražaja došla je u II. svjetskom ratu, kada je koncentracija borbene moći zrakoplovstva, oklopništva i raketno-topničkih postrojbi rješavala ishod niza bitaka. Nakon II. svjetskog rata, na koncentraciju snaga upozoravalo se kao na slabost zbog moguće izloženosti udarima oružja za masovno uništenje. Zbog toga se danas manje govori o koncentraciji snaga, a više o koncentraciji borbene moći na odlučujućem mjestu i u odlučujućem vremenu.
3. U ekonomiji, tendencija skupljanja nekih aktivnosti u određenom prostoru ili širenja kontrole pojedinaca ili užih skupina nad vlasništvom ili nekim aktivnostima. Tako koncentracija industrije označava tendenciju smještanja sve većega dijela industrije na određenome mjestu, a koncentracija kapitala tendenciju prelaska kontrole nad sve većim dijelom kapitala u mali broj ruku. Ta tendencija može biti izraz prednosti smještaja industrije na nekoj lokaciji ili uspješnijega poslovanja nekoga poduzeća ili pojedinca, ali i posljedica različitih odluka o investicijama, organizaciji, poslovnom povezivanju.
4. U kemiji, fizikalna veličina određena omjerom između broja čestica (N) ili množine (n) tvari, mase (m) ili volumena (V) nekog sastojka u smjesi i ukupnoga volumena smjese (V). Rabi se pri iskazivanju sastava smjesa, najčešće homogenih plinskih, tekućih (→ otopina) ili čvrstih smjesa. Ovisno o načinu kojim se iskazuje sastav smjesa, razlikuje se više vrsta koncentracija s pripadajućim mjernim jedinicama Međunarodnoga sustava jedinica (SI).
Množinska koncentracija ili jednostavno koncentracija (znak c) veličina je određena omjerom između množine tvari i volumena smjese (cB = nB/V), gdje je cB množinska koncentracija otopljene tvari B, nB je množina otopljene tvari B, V je volumen smjese. Molaritet je zastarjelo ime za množinsku koncentraciju. Standardna koncentracija otopljene tvari (znak c⦵) množinska je koncentracija tvari u idealnoj otopini pri stalnoj temperaturi i standardnome atmosferskom tlaku te se odnosi na koncentraciju c⦵ = 1 mol/dm³. Mjerna jedinica množinske koncentracije jest mol po metru na treću (mol/m³), a kao posebna oznaka za mol/dm³, osobito u biokemiji, često se piše slovo M.
Masena koncentracija (znak γ) veličina je određena omjerom između mase sastojka i volumena smjese (γB = mB/V), gdje je γB masena koncentracija otopljene tvari B, mB je masa otopljene tvari B, V je volumen smjese. Masenu koncentraciju treba razlikovati od gustoće otopine, jer se pri računanju masene koncentracije dijeli masa otopljene tvari s volumenom smjese, a pri računanju gustoće dijeli se masa otopine s volumenom otopine. Mjerna jedinica masene koncentracije jest kilogram po metru na treću (kg/m³). Masena koncentracija sastojka jest jednaka umnošku množinske koncentracije i molarne mase tvari: γB = cBMB, gdje je MB molarna masa tvari B.
Brojevna ili brojnosna koncentracija (znak C) veličina je određena omjerom između broja čestica tvari i volumena smjese (CB = NB/V), gdje je CB brojevna koncentracija otopljene tvari B, NB je broj čestica otopljene tvari B, V je volumen smjese. Mjerna jedinica brojevne koncentracije jest recipročni metar na treću (1/m³).
Volumna ili obujamna koncentracija (znak σ) veličina je određena omjerom između volumena sastojka i volumena smjese, dakle σ(sastojka) = Vsastojka/Vsmjese, primjerice σ(alkohola) = Valkohola/Vsmjese alkohola i vode. Vrijednost volumne koncentracije iskazuje se čistim brojem, često u postotcima.
Postoje i drugi načini iskazivanja sastava smjese, primjerice s pomoću udjela sastojaka u smjesi. Maseni udjel (znak w) omjer je između mase sastojka i zbroja masa svih sastojaka u smjesi. Volumni udjel (znak φ) omjer je između volumena sastojka i zbroja volumena svih sastojaka prije miješanja, primjerice φ(alkohola) = Valkohola/(Valkohola + Vvode) i razlikuje se od volumne koncentracije. Množinski ili količinski udjel (znak x) omjer je između množine sastojka i ukupne množine svih tvari u smjesi. Brojevni ili brojnosni udjel (znak x) omjer je između broja čestica sastojka i ukupnoga broja čestica svih tvari u smjesi. Vrijednost udjela sastojaka u smjesi često se iskazuje decimalnim brojem, postotkom (%), promilom (‰) ili milijutinkom neke vrijednosti (→ ppm).
5. U biologiji i toksikologiji, biokoncentracija jest unos kemijskih tvari iz okoliša u organizam, a rezultat je apsorpcije, pretvorbe i eliminacije tvari u organizmu u koji je ta tvar dospjela iz okoliša putem respiracijskih površina te putem kože, ali ne i putem hrane. Faktor biokoncentracije (akronim BCF, engleski bioconcentration factor) jest omjer između masenoga udjela određenog zagađivača u organizmu ili tkivu (mjerna jedinica mg/kg) i masene koncentracije u okolišu, najčešće vodi (mjerna jedinica mg/L). Mjerna jedinica faktora biokoncentracije jest litra po kilogramu (L/kg).
