feroelektricitet (fero- + elektricitet), pojava snažne, spontane i stalne električne polarizacije u nekim materijalima (feroelektricima). Feroelektricitet pokazuju samo neki kristalizirani kemijski spojevi. Pojava je otkrivena na rochelleskoj soli (natrij kalij tartarat), pa se često naziva rochelleski elektricitet (prema mjestu La Rochelle). U jednoj vrsti feroelektrika (npr. rochelleska sol, KH2PO4, (NH4)2SO4) moguća je spontana polarizacija samo u smjeru jedne kristalne osi, a u drugoj vrsti feroelektrika (npr. BaTiO3, Cd2Nb2O7, PbNb2O6) u smjerovima više kristalnih osi. Spontana polarizacija feroelektrika posljedica je malog pomaka u dijelu kristalne rešetke (tj. jedne vrste atoma u spoju) prema njezinu drugom dijelu. Pojavljuje se u potpuno polariziranim feroelektričnim domenama, koje se u vanjskom električnom polju mijenjaju jedna na račun druge, proizvodeći velike polarizacije.
Antiferoelektrici (npr. PbZrO3, NaNbO3, WO3) pokazuju svojstvo protivne orijentacije električnih dipola u kristalnoj rešetki. Njihova je električna polarizacija malena, ali ipak veća nego za paraelektrične tvari. Feroelektrici i antiferoelektrici gube svoja svojstva iznad određene temperature, tzv. Curiejeve temperature (→ curie, pierre). Zbog velike relativne dielektrične permitivnosti feroelektrici nalaze mnoge primjene, posebno u industriji elektroničkih uređaja, npr. za izradbu malih keramičkih električnih kondenzatora velikih električnih kapaciteta. Svi feroelektrici imaju također svojstvo piezoelektriciteta (→ piezoelektrični efekt), pa i zbog toga imaju znatnu primjenu u tehnici, npr. kao elektromehanički pretvarači.
