element putanje (element staze, orbitalni element), veličina koja opisuje putanju svemirskoga tijela koje se prema Keplerovim zakonima giba oko nekoga drugog tijela. Ovisi o tome koje je tijelo izabrano za središte referentnoga sustava i koja je ravnina odabrana za referentnu ravninu. Promatrana iz inercijskoga referentnog sustava, dva tijela ocrtavaju dvije putanje oko baricentra, zajedničke točke u središtu mase, a promatrano iz neinercijskoga referentnog sustava kojemu je središte u središtu jednoga od tijela, jedno tijelo miruje, a drugo se giba. Primjerice, ako tijelo obilazi Sunce, središte referentnoga sustava najčešće je Sunčevo središte, a referentna ravnina ekliptika. Ako se zanemare poremećaji zbog međudjelovanja s drugim, manjim tijelima, za potpun opis putanje dovoljno je šest elemenata:
1) velika poluos (znak a, srednja udaljenost između središta dvaju tijela),
2) ekscentricitet (znak e, mjera izduljenosti putanje, tj. odstupanja od kružnice),
3) inklinacija (znak i, nagib ravnine putanje tijela u odnosu na referentnu ravninu mjeren na uzlaznome čvoru),
4) longituda uzlaznoga čvora (znak Ω, položaj mjesta na kojem putanja prolazi kroz referentnu ravninu; za tijela koja obilaze Sunce to je kutna udaljenost uzlaznoga čvora od proljetne točke),
5) trenutak prolaska pericentrom (znak tp, točka putanje najbliža baricentru dvojnoga sustava) i
6) argument pericentra (znak ω, longituda pericentra, kut između uzlaznoga čvora i pericentra mjeren u ravnini putanje).
