eksternalizacija

eksternalizacija (prema lat. externus: vanjski), u psihologiji, obrambeni mehanizam kojim osoba unutarnje pojave pripisuje vanjskoj stvarnosti; suprotnost internalizaciji. To je aperceptivni proces na predsvjesnoj razini, s tendencijom osvješćivanja, a razlikuje se od projekcije, koja je nesvjesna i može dovesti do patološkog iskrivljavanja doživljaja stvarnosti. Sigmund Freud smatrao je da se patološki obiteljski odnosi eksternalizacijom prenose na terapeuta, za razliku od transfera, pri kojemu se osjećaji i težnje povezani s prijašnjim objektima prenose na analitičara, odnosno terapeuta. Eksternalizacija se može očitovati i kao obrazac ponašanja kojim osoba odbija prihvatiti odgovornost za svoje postupke, osobito u neugodnim i izazovnim životnim situacijama.