dinamički sustav (grč. δυναμıϰός: snažan, jak; pokretljiv), sustav različitih čestica mase mi i vektora položaja ri (i = 1, 2, …, N) na koje djeluju unutarnje sile Fu i vanjske sile Fv. Kruto tijelo može se aproksimirati sustavom čestica stalnoga međusobnoga rasporeda. Unutarnje sile u sustavu čestica djeluju između čestica. Čestica mi, na primjer, djeluje na česticu mk silom Fuik. Trećim Newtonovim zakonom sile i protusile slijedi Fuik = −Fuki. Za svaku česticu može se napisati drugi Newtonov zakon. Pritom, ne razlikujući unutarnje i vanjske sile, za silu Fi koja djeluje na česticu mase mi vrijedi:
Fi = d/dt (mivi) = dpi/dt za i = 1, 2, …, N.
U sustavu čestica pojedinačne sile mogu se zbrajati. Prema trećem Newtonovom zakonu, unutarnje sile javljaju se u parovima i međusobno se poništavaju. Preostaju samo vanjske sile, tako da je zakon očuvanja količine gibanja u sustavu:
\(\displaystyle\sum_{i=1}^N\pmb F_{vi}=\sum_{i=1}^N\frac{{\rm d}\pmb p_i}{{\rm d}t}=\frac{\rm d}{{\rm d}t}\left\lbrace\sum_{i=1}^N\pmb p_i\right\rbrace=\frac{\rm d}{{\rm d}t}(\pmb p_u).\)
Zbroj vanjskih sila na sustav sitnih tijela jednaka je vremenskoj promjeni ukupne količine gibanja pu. Kada nema vanjskih sila, sustav je zatvoren, izoliran ili slobodan. Jednadžba očuvanja količine gibanja postaje d/dt (pu) = 0, iz čega slijedi: pu = konst. U zatvorenim fizikalnim sustavima ukupna je količina gibanja konstantna, bez obzira na međudjelovanja i procese koji se u njima događaju. Opći princip rješavanja problema dinamičkih sustava temelji se na uvođenju D’Alembertova načela i D’Alembertovih virtualnih sila, koje su iznosom jednake stvarnim Newtonovim silama, ali suprotna smjera.
