D’Alembertovo načelo [dalᾶbε:'ʀ~], jedno od općih načela teorijske mehanike iz kojeg se izvode jednadžbe gibanja ili ravnoteže za materijalnu česticu ili sustav takvih čestica, napose jednadžbe gibanja mnoštva vezanih čestica. Postavio ga je Jean Baptiste le Rond d’Alembert 1743. Omogućava da se dodavanjem d’Alembertove virtualne (prividne) sile zakoni dinamike svedu na zakone statike, odnosno da se rješavanje mnogih dinamičkih problema svede na rješavanje jednostavnijih jednadžbi ravnoteže u svakoj točki putanje. Ako se zamisli da na česticu u sustavu vezanih čestica, osim stvarne sile Fi, istodobno djeluje i virtualna sila po iznosu jednaka umnošku mase čestice i akceleracije, ali suprotna smjera (–mi ai), čestica će, pod djelovanjem tih dviju sila, mirovati. Utjecaj vanjskih sila prenosit će se na sve čestice u sustavu, što se može izraziti jednadžbom statike: Σ (Fi – miai) · δri = 0, gdje δri označava virtualni (prividni) infinitezimalni pomak čestice, a simbol δ u njoj simbol je varijacije.
D’Alembertovo načelo ekvivalentno je drugomu Newtonovu zakonu za nevezane čestice i sustave. Za sustave potpuno slobodnih čestica d’Alembertovo načelo postaje: Fi – mi ai = 0.
