albinizam (učeni naziv od port. albino: bjeloputi crnac, prema lat. albus: bijel). 1. Prirođeni i nasljedni poremećaj stvaranja pigmenta melanina; najčešće nastaje zbog nedostatka ili smanjene aktivnosti enzima tirozinaze, a očituje se u djelomičnoj ili potpunoj depigmentaciji kože, kose i očne šarenice. Javlja se u ljudi i svih vrsta životinja. Geni albinizma su recesivni; osoba koja boluje od albinizma, to je stanje naslijedila i od oca i od majke, jer oba roditelja moraju nositi nasljedni gen za albinizam. U osoba koje boluju od albinizma koža je svijetloružičasta, kosa im je bijela i tanka, a kroz zjenicu se odražava crvenilo mrežnice. Moraju čuvati kožu i oči od Sunčeve svjetlosti, nositi tamne naočale i ne smiju se sunčati. – Suprotno albinizmu, u životinja se može javiti melanizam (pojačana pigmentacija), pa su životinje, za razliku od uobičajene boje svoje vrste, crne.
2. U biljaka, djelomični ili potpuni izostanak klorofila u stanicama. Uzrok može biti mutacija genetičkoga materijala koji je zadužen za njegovu proizvodnju ili prirodni nedostatak klorofila u parazitskih i saprofitskih biljaka kojima fotosinteza nije potrebna za stvaranje hranjivih tvari.
