Vladislav II. Jagelo ili Jogajla (poljski Władysław II Jagiełło [vładɨ'słaf jagʼe'ł:o], litavski Jogaila [jogại'la]), litavski veliki knez i poljski kralj (Vilnius, oko 1352. ili 1362 – Horodok, danas u Ukrajini, 1. VI. 1434). Pripadnik litavske dinastije Gediminovića, posljednji je politeistički (poganski) vladar Litve i utemeljitelj poljsko-litavske dinastije Jagelovića. Nakon smrti oca Olgierda 1377. postao je litavski veliki knez uz očeva suvladara, strica Kęstutisa, koji ga je podupro tijekom pokušaja Olgierdova starijega sina Andreja (litavski Andrius Algirdaitis, poljski Andrzej Olgierdowic, oko 1325 – 1399) da preuzme vlast. Kako je Jogajla sklopio savezništvo s Njemačkim viteškim redom i Livonskim redom, Kęstutis je 1381., suočen s teutonskom invazijom, podupro Andrejevu pobunu, svrgnuo Jogajlu, no uz pomoć teutonskih saveznika Jogajla se 1382. vratio na vlast (Andrej je potom dobio potporu Livonskoga reda te je poražen tek 1387), a 1386., stupivši u brak s poljskom kraljicom Jadvigom Anžuvinskom, okrunjen je za poljskoga kralja, čime je nastala poljsko-litavska personalna unija, najveća europska država. Time je presudno osnažena pozicija obiju zemalja prema teutonskim državama na sjeveru i moskovskoj na istoku; Litva je 1387. pokrštena (Jogajla se krstio 1386. kao Vladislav). U Litvi je potom pokušao kao regenta postaviti svojeg brata Skirgajla (1353. ili 1354–97), izazvavši time 1389–92. drugi rat za litavsku vlast, ovaj put s Kęstutisovim sinom Vitoldom Velikim, koji je okončan Ostrówskim sporazumom 1392. te Vilniusko-radomskom unijom 1401. po kojima je Vitold postao litavski veliki knez, a Vladislav II. je kao kralj unije zadržao naslov vrhovnoga kneza (dux supremus). Nakon Jadvigine smrti 1399. postao je samostalni poljski kralj, a pitanje legitimiteta učvrstio je 1402. brakom s Anom Celjskom, kćeri Kazimira III. Velikoga. Poljsko-litavska unija proširila je svoj teritorij vraćanjem galičkoga i zapadnoga volinjskog područja 1387 (koje je anektirala Jadviga) te tijekom Poljsko-litavsko-teutonskoga (Velikoga) rata 1409–11., nakon presudne pobjede nad Njemačkim viteškim redom u Grunwaldskoj bitki 15. VII. 1410., premda su se sporadični ratovi oko granica vodili i poslije (Gladni rat 1419., Golupski rat 1422., Poljsko-teutonski rat 1431–35). Vladislav II. odbio je 1421. češku krunu koju su mu ponudili husiti. Dao je 1400. obnoviti krakovsko sveučilište (Uniwersytet Jagielloński). Njegov najstariji sin Vladislav III. (Vladislav I. Jagelović) naslijedio ga je kao poljski kralj i naslovni vrhovni knez Litve, a obje je vladarske pozicije ponovno 1447. ujedinio drugi sin Kazimir IV. Jagelović.
