vaga (njem. Waage), uređaj za određivanje mase uspoređivanjem težine tereta i težine utega ili uspoređivanjem djelovanja težine tereta i neke druge sile, npr. elastične sile opruge, torzijske sile napete niti, magnetske sile električne zavojnice.
Mehaničke vage
Kao mehanička vaga najčešće služi kruto tijelo obješeno iznad ili poduprto ispod svojega težišta, tako da se može okretati oko horizontalne osi. Ako na takvo kruto tijelo na udaljenostima k1 i k2 (krakovi vage) djeluju težine G1 i G2, ono će biti u ravnoteži kada je G1k1 = G2k2 (zakon poluge). Kako je težina G = mg, gdje je m masa, a g akceleracija sile teže, slijedi: m1k1 = m2k2, te se tako vaganjem, tj. usporedbom s normiranim utezima, može odrediti masa predmeta koji se važe. Ako su krakovi jednaki, mase se uspoređuju izravno, inače vrijedi: m2 = k1/k2 m1.
Decimalna vaga ima omjer krakova k1/k2 = 1/10, a centezimalna vaga ima omjer krakova k1/k2 = 1/100. Takve vage uspoređuju masu tereta s deset puta, odn. sto puta manjom masom utega i služe za mjerenje većih tereta (od nekoliko desetaka kilograma do nekoliko tona kod mosne vage). Vage su normirano razvrstane prema nekoliko načela: a) prema namjeni (laboratorijske, kućanske, trgovačke, industrijske, skladišne itd.); b) ovjerovljivosti u poslovnom i službenom prometu; c) automatiziranosti (diskontinuirano ili kontinuirano vaganje, vaganje na pokretnoj traci i dr.); d) smirivanju, tj. prema vremenu potrebnom da vaga nakon promjene tereta zauzme ravnotežni položaj; e) mjernom načelu (obične mehaničke, elektromehaničke koje mjerenjem mehaničku silu pretvaraju u magnetsku, koja se očitava električnim mjernim uređajima); f) mjernom sustavu (utezi, mjerna opruga, hidraulični silomjer, kapacitivni pretvornik pomaka i dr.); g) dinamičnosti (statičko mjerenje, npr. kod kuhinjske vage, ili različiti oblici dinamičkoga mjerenja, npr. kod neprekidnoga vaganja na transportnoj traci). Prema izvedbi vage su svrstane u 13 skupina, uglavnom prema namjeni, te tako imaju različitu osjetljivost i preciznost (analitičke i laboratorijske vage, osobne vage u zdravstvu, vage za trgovine itd.).
Laboratorijske mehaničke vage odlikuju se preciznošću. Najčešće imaju raspon vaganja do 100 g s mjernom nesigurnošću (pogreškom) od ±0,1 mg. Klasične mehaničke laboratorijske vage (analitičke vage) imaju komplet utega do 100 g, te dvije zdjelice na jednakim krakovima. Modernija mehanička vaga ima nejednake krakove: na duljem kraku visi protuuteg, a na kraćem zdjelica s teretom i komplet utega. Skidanjem utega vaga se dovodi u ravnotežu (tzv. Bordina metoda vaganja), pa točnost mjerenja ovisi samo o točnosti utega, a ne o mogućoj različitosti krakova vage.
Dinamometar uspoređuje gravitacijsku silu tereta s elastičnom silom opruge.
Torzijska vaga uspoređuje gravitacijsku silu s torzijskom silom metalne niti.
Elektroničke vage
Danas se elektroničke vage široko primjenjuju u svim područjima (od cestovnih, trgovačkih, poštanskih, kućanskih vaga do laboratorijskih vaga) jer su jednostavnije za rukovanje i preciznije od mehaničkih vaga, a daju i dodatne mogućnosti uporabe poput automatskoga bilježenja i uspoređivanja izmjerenih podataka, daljinskog upravljanja, umrežavanja s drugim mjernim uređajima i dr.
Laboratorijske elektroničke vage silu koja potječe od tereta kompenziraju magnetskom silom koja nastaje protjecanjem struje kroz električnu zavojnicu u kućištu vage. Pri vaganju spuštaju se pomični dijelovi vage, a s njima i zaslon koji mijenja količinu propuštene svjetlosti na fotoelement koji tako stvara signal kojim se mijenja struja kroz zavojnicu. Masa vaganoga predmeta razmjerna je jakosti električne struje kroz električnu zavojnicu, te se njezina vrijednost očitava na pokazniku baždarenome u mjernim jedinicama mase. Elektroničke vage dijele se prema osjetljivosti u pet skupina, od preciznih vaga s podjelom ljestvice na 1 mg do ultramikroanalitičkih s podjelom ljestvice na 0,1 μg.
