Ratcliffe [ræ'tklif], Peter John, engleski liječnik i znanstvenik (Morecambe, Lancashire, 14. V. 1954). Diplomirao medicinu na Sveučilištu u Cambridgeu (1978), potom odlazi na Oxfordsko sveučilište gdje osniva vlastiti laboratorij (1989) u kojem radi i danas. Od 2016. direktor je kliničkih istraživanja Instituta Francis Crick u Londonu i, istodobno, direktor Instituta Target Discovery u Oxfordu. Član je engleskoga Kraljevskoga društva od 2002. Bavi se proučavanjem utjecaja razine kisika na stanični metabolizam i fiziološku funkciju stanica. Na temelju Semenzina otkrića proteinskoga kompleksa HIF (hipoksijom inducirani faktor; engl. hypoxia-inducible factor), koji regulira prilagodbu stanica na manjak kisika, i kasnijega otkrića da se HIF sastoji od dvaju transkripcijskih faktora HIF-1α i ARNT (akronim od engl. aryl hydrocarbon receptor nuclear translocator), od kojih je prvi ključni čimbenik u odgovoru stanice na hipoksiju Ratcliffe je dokazao izravno međudjelovanje proteina pVHL (von Hippel-Lindauov tumor-supresorski protein) i HIF-1α, te utvrdio da je pVHL nužan za degradaciju HIF-1α pri normalnim razinama kisika u stanici. Neovisno o američkom znanstveniku Kaelinu, otkrio je da, pri normalnim razinama kisika, proteina HIF-1α u stanici ima malo. Otkrio je da dva prolina u HIF-1α podliježu kemijskoj modifikaciji hidroksilacije regulirane kisikom, što označuje HIF-1α i čini ga podložnim međudjelovanju s pVHL koji ga naposljetku vodi u proces degradacije u proteasom. Godine 2019. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu zajedno s Williamom Georgeom Kaelinom i Greggom Leonardom Semenzom.
