Kaelin [kẹi'lin], William George, američki liječnik i znanstvenik (New York, 23. XI. 1957). Diplomirao medicinu (1982) na Sveučilištu Duke u Durhamu (North Carolina). Započeo karijeru u New Yorku, u Centru za istraživanje raka Sveučilišta Duke (1982–83), potom je u Baltimoreu radio u bolnici Johns Hopkins do 1987. kada se preselio u Boston, gdje radi u Institutu za rak Dana-Farber i od 1991. na Medicinskome fakultetu Harvardova sveučilišta. Od 2010. član je američke Nacionalne akademije znanosti. Bavi se istraživanjem nasljednoga von Hippel-Lindauova (VHL) sindroma, poremećaja koji uključuje hemangioblastome u mrežnici i malome mozgu, ciste u gušterači ili bubrezima, adenom bubrega, hemangiom jetre i višestruke endokrine neoplazije. Otprilike u isto vrijeme kad su Semenza i Ratcliffe istraživali regulaciju gena za eritropoetin, uvidio je kako ta genetska bolest dovodi do povećanog rizika od razvoja nekih vrsta karcinoma, a sama mutacija povezana je s regulacijom proteina HIF (hipoksijom inducirani faktor; engl. hypoxia-inducible factor) i prilagodbom tumorskih stanica na hipoksične uvjete. Pokazao je da gen VHL kodira protein pVHL kojemu je uloga spriječiti nastanak tumora, tj. pripada skupini tumor-supresora, te stupa u interakciju s proteinom HIF-1α (dio kompleksa proteina HIF). Naposljetku su Kaelin i Ratcliffe istodobno pokazali da regulacija HIF-1α s pomoću VHL izravno ovisi o biokemijskom procesu hidroksilacije HIF-1α i dostupnosti kisika. Godine 2019. Kaelin je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu zajedno s Peterom Johnom Ratcliffeom i Greggom Leonardom Semenzom. Njihova otkrića omogućila su bolje razumijevanje utjecaja razine kisika na stanični metabolizam i fiziološku funkciju stanica, što je uvelike pridonijelo razvoju novih terapijskih pristupa u liječenju, primjerice anemije, tumora te krvožilnih bolesti.
