Palmira (grč. Παλμύρα, Palmýra, lat. Palmyra: grad palmi), oaza s ruševinama antičkoga grada; danas Tadmur u Sirijskoj pustinji, sjeveroistočno od Damaska. Nastanjen već od III. tisućljeća pr. Kr. Poslije važno trgovačko središte na karavanskom putu od obala Sredozemnoga mora do Eufrata; nalazište mnogobrojnih grčkih i aramejskih natpisa, koji svjedoče o živim trgovačkim vezama počevši od I. st. pr. Kr. Zadržavši široku samostalnost, Palmira je za cara Hadrijana ušla u sastav Rimskoga Carstva (otad se zove Hadriana). Palmirski knez Odenat, priznavajući rimski suverenitet, postavio je osvajanjima (262–267) u Mezopotamiji temelje jake palmirske države, vlast koje se nakon njegova ubojstva (za vladavine njegove udovice Zenobije i sina Vabalata) proširila do Egipta i Male Azije. Rimski car Aurelijan srušio je palmirsku državu i razorio Palmiru 273. Grad je djelomice obnovio Dioklecijan, gradske zidine obnovio je Justinijan I. (528), a Arapi su ga osvojili 638. i razorili 744. Ruševine raskošne arhitekture (Baalovo svetište, trg, ulice s trijemovima, zgrada senata, teatar, hramovi, grobni spomenici, kršćanske bazilike iz VI. st.) i primjerci grobne portretne plastike (tzv. palmirska skulptura) vrijedni su spomenici umjetnosti u kojoj se helenistički oblici stapaju s elementima umjetnosti Bliskoga istoka. Izvan grada nalaze se nekropole s karakterističnim grobnicama u obliku tornja. – Palmira je 1980. uvrštena u UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Tijekom građanskoga rata u Siriji bila je pod okupacijom radikalnih islamističkih snaga (od svibnja 2015. do ožujka 2016), kada je djelomično razorena.
