Odesa (Одеса [ode'sa], ruski Odesa i Odessa/Одесса [ad’e'sə]), glavni grad istoimene ukrajinske oblasti i luka na sjeverozapadnoj obali Crnoga mora; 1 017 699 st. (2020). Jako je gospodarsko (industrija, trgovina, turizam, luka), kulturno, znanstveno i prosvjetno središte: ima više sveučilišta (najstarije, Nacionalno sveučilište Ilja Mečnikov, osnovano je 1865; medicinsko, tehničko, pomorsko), astronomski opservatorij, visoke škole i istraživačke institute, najstariju ukrajinsku javnu knjižnicu (1830), galeriju slika (osnovana 1898–99), muzeje (arheološki, muzej zapadne i istočne umjetnosti i dr.). Planski je izgrađena 1794–1814; sačuvane su Potemkinove stepenice iz 1841., koje povezuju grad i luku, i mnoge druge građevine iz XIX. st. (Voroncovljeva i Potockijeva palača, Opera). Odesa je jedno od najvećih industrijskih središta Ukrajine. Razvijene su strojogradnja (tvornice alatnih strojeva, transportnih dizalica i uređaja, hladnjača, postrojenja za prehrambenu industriju i dr.), preradba nafte, kemijska (superfosfati, plastične mase, proizvodnja lijekova), informatička i prehrambena industrija (mlinovi, rafinerije šećera, konzerviranje mesa, preradba čaja), tvornice kože i obuće, trikotaže, konfekcije. Zbog položaja na morskoj obali, blage klime i ljekovitog blata razvili su se u okolici mnogi klimatski, lječilišni i turistički centri. Odesa se ubraja u glavne trgovačke luke Ukrajine (promet 23,5 milijuna tona, 2019; nafta, petrokemijski proizvodi, žitarice, metalurški proizvodi; kontejnerska luka); naftni terminal povezan je naftovodom Odesa–Brodi (dug 674 km) s ruskom i europskom mrežom naftovoda. Putnička luka (trajekti, brodovi za krstarenje) ubraja se u najveće na obali Crnoga mora. U neposrednoj su blizini i nove, velike luke Južne i Čornomorsk. Veliko je željezničko i cestovno čvorište i međunarodna zračna luka.
U starome vijeku je na području grada postojala grčka kolonija za koju se dugo pretpostavljalo da se zvala Odēssós (Ὀδησσóς) sve dok kasnija istraživanja nisu naselje tog imena locirali južnije, pokraj današnje Varne (Bugarska). Tatari su ondje utemeljili naselje Hačibej koje se prvi put spominje 1415., a sredinom XV. st. dolazi pod vlast Litve koja ondje gradi utvrdu koju su pak 1529. osvojili Osmanlije te ju obnovili 1765. U osmansko-ruskom ratu 1787–92. utvrda je 1789. uništena, a područje dolazi pod rusku vlast te su Rusi, po nalogu carice Katarine II. Velike, 1794. izgradili novu tvrđavu s lukom kojoj su 1795. dali ime Odesa. Ubrzo je uz tvrđavu nastalo civilno naselje koje je 1805. postalo središte guvernera područja Nove Rusije, a 1819. proglašeno je slobodnom lukom. U XIX. st. grad se širio u skladu s razrađenim urbanističkim planovima, odlikovao se multietničkim sastavom i kozmopolitskim duhom, do sredine stoljeća postao je i popularno ljetovalište ruskih visokih klasa da bi se, nakon izgradnje željeznice (1866), razvio u veliko industrijsko i trgovačko središte. Odesa je bila jedno od glavnih središta revolucije 1905–07., poznata po pobuni mornara na oklopnjači Potemkin, a monumentalne Potemkinove stepenice postale su trajan vizualni simbol i najveća turistička atrakcija grada zahvaljujući sekvenci o masakru na njima u filmu o toj pobuni Oklopnjača Potemkin (1925) Sergeja Ejzenštejna. Za ruskoga građanskoga rata (1918–22) bila je naizmjence pod vlašću Antante, bjelogardijaca i sovjeta, koji su konačno osvojili grad 1920. Za II. svjetskog rata pod rumunjskom okupacijom (1941–44).
