Nelson [ne'lsən], Willie (Hugh), američki kantautor (Abbott, Texas, 29. IV. 1933). Započeo je nastupati kao dijete na lokalnim zabavama. Nakon što je služio u vojnom zrakoplovstvu, studirao je agronomiju na teksaškome sveučilištu Baylor (1954–56). Prve pjesme snimio je 1955 (npr. »The Storm Has Just Begun«, objavljena 1959), a 1957. izdao je slabije zapaženu singl-ploču »No Place for Me«. U potrazi za širom afirmacijom preselio se 1960. u Nashville, gdje se priključio pratećem sastavu Raya Pricea, a u tome razdoblju nekoliko njegovih pjesama postiže popularnost u tuđim izvedbama: »Funny How Time Slips Away« (Billy Walker), »Hello Walls« (Faron Young) i »Crazy« (Patsy Cline). Te tri skladbe u njegovim izvedbama objavljene su na prvijencu …And Then I Wrote (1962), kojim se predstavio kao pjevač karakteristično profinjenog, odmjerenog, nazalnog vokala, te kao već formirani autor s ishodištima u country-glazbi, jazzu, bluesu i ostavštini tzv. Velike američke pjesmarice (Great American Songbook). Do kraja 1960-ih objavljuje, s manjim uspjehom, za izdavačku kuću RCA Records, koja ga je pokušala oblikovati po mjeri produkcijski uglađenog, tzv. nashvilleskog zvuka pa se, nezadovoljan time, vratio u Texas i nakratko napustio glazbu.
Uočivši otvorenost ondašnje rock-publike prema spoju countryja i rocka, na scenu se vratio početkom 1970-ih te je sklopio ugovor s diskografskom kućom Atlantic Records; na istaknutom albumu Shotgun Willie (1973) kombinira elemente »neuglađenog« countryja, rocka, folka i djelomice jazza, postavivši temelje tzv. odmetničkoga countryja (outlaw country), podžanra u opreci s »konzervativnijom« nashvilleskom produkcijom. Niz iznimnih ostvarenja nastavljaju konceptualni albumi Phases and Stages (1974), o raspadu braka prikazanom iz ženine i muškarčeve perspektive, te Red Headed Stranger (1975), oblikovan oko »priče« o propovjedniku u bijegu nakon što je ubio suprugu i njezina ljubavnika, ostvarenje koje je, unatoč namjerno reduciranom (lo-fi) zvuku, postalo jednim od najprodavanijih i najutjecajnijih u njegovoj karijeri, djelomice zahvaljujući sugestivnoj obradbi skladbe »Blue Eyes Crying in the Rain« Freda Rosea.
Potom je s Waylonom Jenningsom, Jessi Colter i Tompallom Glaserom objavio album Wanted! The Outlaws (1976., prvi album country-glazbe prodan u više od milijun nosača zvuka), dodatno pridonijevši popularnosti odmetničkoga countryja. Novi stilski zaokret razvidan je na ostvarenju Stardust (1978), s obradbama američkih pop-standarda (»Georgia on My Mind«, »Unchained Melody«, »Someone to Watch Over Me«, »Stardust«), a slično je koncipiran i album Always on My Mind (1982., sa zapaženom obradbom naslovne skladbe). Široku popularnost imala je singl-ploča »To All the Girls I’ve Loved Before« (1984), duet s Juliom Iglesiasom, a sredinom 1980-ih s Krisom Kristoffersonom, W. Jenningsom i Johnnyjem Cashom osnovao je outlaw country supergrupu The Highwaymen, koja je do 1995. objavila tri zapažena studijska albuma. Na albumu Across the Borderline (1993) sudjeluju Bob Dylan, Paul Simon, Sinéad O’Connor i Bonnie Raitt, Spirit (1996) je nadahnut španjolskom tradicionalnom glazbom, Night and Day (1999) atipično je instrumentalno jazz-ostvarenje, posveta Djagu Reinhardtu i Stéphaneu Grappelliju, na kojem je pokazao vrsno gitarističko umijeće, country rock i reggae uspjelo spaja na albumu Countryman (2005), Two Men with the Blues (2008) rezultat je suradnje s jazz-trubačem Wyntonom Marsalisom, počast svojim uzorima Georgeu Gershwinu i R. Priceu odaje na albumima Summertime: Willie Nelson Sings Gershwin i For the Good Times: A Tribute to Ray Price (oba 2016), dočim se The Border (2024) odlikuje stilom americane.
Glumio je i na filmu, često ujedno skladajući glazbu; ističu mu se ulogu u melodramskim vesternima i postvesternima Električni konjanik (The Electric Horseman, 1979) Sydneyja Pollacka, Honeysuckle Rose (1980) Jerryja Schatzberga (u kojem izvodi jednu od svojih najpopularnijih pjesama »On the Road Again«), Barbarosa (1982) Freda Schepisija, Crvenokosi stranac (Red Headed Stranger, 1986) Williama Wittliffa (temeljenom na istoimenom albumu) te glazbenoj komediji Kantautor (Songwriter, 1984) Alana Rudolpha, djelomično zasnovanoj na njegovu životu. Objavio je autobiografiju Willie: autobiografija (Willie: An Autobiography, 1988) i nekoliko memoarskih djela, npr. Smotaj me i popuši kad umrem: razmišljanja s ceste (Roll Me Up and Smoke Me When I Die: Musings from the Road, 2012), Duga je to priča: moj život (It’s a Long Story: My Life, 2015). Jedan od najvećih country-kantautora u povijesti, uveden je 1993. u Kuću slavnih country-glazbe (Country Music Hall of Fame), a 2023. u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and roll Hall of Fame).
