Nazca-kultura [južnoamer. španj. na'ska], pretkolumbovska indijanska kultura što se razvijala između 100. i 750. na područjima riječnih dolina (Nazca, Ica i Pisca) južne peruanske obale. Kao središte kulture uzima se naselje Cahuachi, s hramovima (ravna krova) i piramidama. Mrtvi su pokapani u prostranim grobovima, a zahvaljujući suhoj klimi njihove su mumije sačuvane do danas. Među grobnim su prilozima i trofejne lubanje, a pripadnici kulture poznavali su i zlatni nakit. Izrađivali su polikromno oslikanu keramiku iznimne kvalitete, zanimljive simbolike (ptice, ribe, voće, mitološki prikazi) i boja (9 različitih tonova). Najzanimljivija su pojava u Nazca-kulturi veliki geoglifi, crteži na tlu (na površini od 4 m² do 1 km², duljine od 4 m do 10 km) nastali čišćenjem kamenja i skidanjem površinskih slojeva zemlje do svjetlijih, donjih slojeva. S visine ili iz zraka mogu se uočiti motivi i ukrasi (životinja, ljudi i biljaka) slični onima na keramici. Značenje crteža nije sasvim jasno, no vjerojatno su vezani uz religijska vjerovanja. Od 1994. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
