Napata, antički glavni grad Nubije, danas ruševine kraj mjesta Karime (Kurayma; 13 981 st., 2012) u Sudanu, nedaleko od četvrtoga nilskoga katarakta. U blizini se nalaze piramide skromnih dimenzija, u kojima su bili pokapani domaći vladari. Napata je bila središte istoimene države, u početku ovisne o Egiptu, a od VIII. st. pr. Kr. samostalnoga teokratskoga kraljevstva; njome su vladali potomci Amonovih svećenika, koji su za faraona Šešonka I. emigrirali iz Tebe. Napatski kraljevi vladali su i Egiptom gotovo stoljeće i pol; Pianhi je 725. pr. Kr. osvojio sav Egipat osim delte, a Šabaka 711. pr. Kr. i deltu. Odatle su se povukli najprije za vladavine Taharke (prva polovica VII. st. pr. Kr.) pred Asircima, a konačno 633. pr. Kr., kada ih je istjerao Psametih I., faraon posljednje samostalne egipatske dinastije. Godine 300. pr. Kr. glavni grad Nubije premješten je u Meroe. U IV. st. pr. Kr. napatska je država naglo propala. Od 2003. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
