Modena [mɔ:'dena], grad i upravno središte istoimene pokrajine u Emiliji i Romanji, sjeverna Italija; 179 149 st. (2011). Jezgra grada izgrađena je potkraj XV. st. Katedrala s tornjem Ghirlandina (87 m) iz XI. do XIV. st. i glavni gradski trg (Piazza Grande) uvršteni su 1997. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine; gradska vijećnica iz XII. st., vojvodska palača iz XVII. st. (vojna akademija); mnogobrojne crkve (San Francesco iz 1244. i dr.). Galleria Estense (s djelima predstavnika emilijanske škole); Biblioteca Estense; sveučilište (osnovano 1175); botanički vrt; muzeji. Rodno mjesto opernoga pjevača L. Pavarottija. Industrijsko središte na prijelazu s Apenina u dolinu Pada. Uz Torino najznačajnije središte talijanske automobilske industrije (Ferrari, Maserati); prehrambena, keramička i tekstilna industrija, obradba kože. Željezničko i cestovno čvorište. – U antičko doba na mjestu današnjega grada nalazila se Mutina, od 183. pr. Kr. rimska kolonija. Modena je bila mjesto sukoba Bruta i Marka Antonija (43. pr. Kr.), nakon kojega je započeo Oktavijanov uspon i nastanak drugog trijumvirata. Napuštena u V. i VI. st. zbog ratova i poplava, srednjovjekovna Modena bilježi od IX. st., kao središte franačke grofovije, nagli uspon. Godine 1099. započela je gradnja katedrale. U XII. st. Modena se razvija kao autonomna komuna. Sinjoriju je u više navrata držala obitelj Este; isprva 1289–1306., zatim 1336–1510 (od 1452. kao vojvodstvo), i konačno, nakon razdoblja carske i papinske vlasti, od 1527. sve do 1796. Godine 1598. dvor kuće Este premješten je iz Ferrare u Modenu, a 1634. izgrađena je i nova vojvodska palača. Potkraj XVIII. st. Modena je ušla u sastav Cisalpinske Republike, a 1805. u okvir Napoleonove Kraljevine Italije. Od 1814. vojvodstvom Modenom vladali su Habsburgovci iz linije Österreich-Este. Godine 1859. posljednji vojvoda Franjo V. napustio je grad, koji je plebiscitom bio pripojen Kraljevini Italiji (1860).
