Metković, grad i luka na obali Neretve, 20 km uzvodno od njezina utoka u Jadransko more, Dalmacija; 13 971 st. (2021). Neoromanička župna crkva sv. Ilije Proroka iz 1870. sa zvonikom iz 1872. Oko crkve sv. Ivana Nepomuka i sv. Roka (oko 1857; groblje) na brdu Predolac nalazi iz brončanoga i željeznoga doba. Između dvaju svjetskih ratova Metković je bio gl. neretvanska luka (izvoz drva iz Bosne i Hercegovine). Značenje glavne luke izgubio je polovicom XX. st., odn. izgradnjom luke Ploče. Prehrambena (mlin, tvornica tjestenine; proizvodnja stočne hrane), grafička i metalna industrija. Ornitološki muzej.
Arheološki nalazi na brdu Predolcu i široj okolici današnjega grada (brdo Gračina) svjedoče o životu već u prapovijesno doba. U antici su taj prostor nastanjivali Iliri, a nedaleko od današnjega grada razvila se antička Narona. Naselje Metković prvi se put spominje 1422. kao toponim podno brda Predolca na lijevoj obali Neretve. Ime je dobilo po istoimenoj obitelji koja se u Neretvanskoj krajini održala do početaka XVIII. st. Naselje je s ostatkom Neretvanske krajine od 1499. pod osmanskom vlašću. U to su doba na širem neretvanskom prostoru važniju stratešku ulogu imali utvrđeni grad Vratar (spominje se u XV. i XVI. st.) te osmanska utvrda Kula Norinska, izgrađena početkom XVI. st. Uz sporadična spominjanja, npr. u zemljovidu G. Gastaldija (1570), o samom Metkoviću do druge polovice XVII. st. gotovo da i nema podataka. Naselje nije bilo opasano bedemima pa je za Kandijskoga i Morejskoga rata bilo izloženo uskočkim napadima, za kojih je 1662. zapaljeno, a 1684. te opet potkraj 1685. ili na početku 1686. i razoreno. Mlečani ga zauzimaju 1694. te doseljavaju novo stanovništvo, uglavnom iz istočne Hercegovine. Kao utočište od napada obnavljaju kule oko kojih se organiziraju ključne građevine (1700. je sagrađena crkva koja je proširivana 1780. i 1830). Strahujući od osmanskoga napada, u ožujku 1716. Mlečani stanovništvo sklanjanju u Opuzen te se povlače i razaraju naselje, ali ga već u rujnu ponovno zaposjedaju. Od konačnog utvrđivanja granice 1719., Metković je pod vlašću Mletačke Republike bio do kraja njezina postojanja 1797. Razvoj grada ubrzan je mletačkim napuštanjem Gabele 1716. i osnivanjem nove neretvanske luke, a 1719. Metković postaje i samostalna župa. Za prve austrijske vladavine u Dalmaciji 1797–1806. u Metkoviću je zadržana stara uprava, a u grad su bila poslana dva liječnika zbog velikog broja oboljelih od malarije. Za francuske uprave 1806–13., izgradnjom Napoleonove ceste Metković je postao prometno središte, trgovište te 1812. općinsko središte (do tada je pripadao Opuzenu, kojemu je opet nakratko pripojen 1816–23). Od 1814. do 1918. bio je, kao i ostatak Dalmacije, pod austrijskom vlašću. Premještanjem 1854. kotarskoga ureda (preture; ukinuta 1870) iz Opuzena u Metković postaje i administrativno središte Donjega Poneretavlja. Od 1868. u sklopu je makarskoga kotara te naposljetku od 1880. središte kotara. U općini su do 1870. na vlasti autonomaši, potom do kraja postojanja Austro-Ugarske Monarhije, Narodna stranka. Već je 1871. uveden hrvatski kao službeni jezik te se 1873. otvara Narodna čitaonica (Hrvatska čitaonica od 1891). Metković je 1823. dobio lučki ured, otvaraju se 1845. javna pučka škola 1845., poštanski ured 1849., ljekarna 1881., Veterinarska služba 1884. Prometnim povezivanjem s Mostarom (cestom 1865. i željeznicom 1885) i izgradnjom luke (1870-ih i 1880-ih) započeo je intenzivniji razvoj grada koji se, nakon gradnje mosta preko Neretve 1885. te izmjenom njezina toka, proširio na desnu stranu rijeke i njezinu dolinu. Nakon I. svjetskog rata ojačali su lučki promet, trgovina, ugostiteljstvo te industrija i obrt pa Metković u XX. st. i strukturom stanovništva, koje je do tada bilo pretežno ratarsko, postaje gradom. Administrativno je u Kraljevini SHS odn. Jugoslaviji bio u Dubrovačkoj oblasti (1922–29), Primorskoj banovini (1929–39) i Banovini Hrvatskoj (1939–41). U gradu je 1923. otvorena i Antimalarična stanica, koja 1927. prerasta u zdravstvenu stanicu. Za NDH grad je pripadao Velikoj župi Hum. Kao prometno čvorište željeznicom i cestom povezano s Dubrovnikom i Sarajevom te cestom sa Splitom, bio je s okolicom 1943–44. izložen savezničkim bombardiranjima pretrpjevši velika razaranja. Jedinice jugoslavenskih partizana ušle su u grad potkraj listopada 1944. Gospodarski napreduje nakon II. svjetskog rata, mada od sredine 1960-ih opada važnost gradske luke (većinu prometa preuzima luka Ploče). U razdoblju socijalističke Jugoslavije otvoreni su Škola učenika u privredi 1948., Gimnazija 1954., nova zgrada Doma zdravlja s rodilištem 1970., zgrada Doma kulture 1977. te nekoliko industrijsko-trgovačkih poduzeća. Za Domovinskoga rata 1991–92. grad je više puta granatiran.
