Maramureş [maramu'reš] (rumunjski; ukrajinski Marmaroščina/Мармарощина [~ro'~]), povijesna i geografska pokrajina u sjeverozapadnoj Rumunjskoj i jugozapadnoj Ukrajini. Obuhvaća šumovito područje Istočnih Karpata u porječju gornjeg toka Tise i Someşa (Szamosa). Južni Maramureş danas je u sastavu Rumunjske (istoimeni okrug), a Sjeverni Maramureş u sastavu Ukrajine (Zakarpatska oblast). Drvene crkve rumunjskog dijela Maramureşa, izgrađene XVII–XIX. st., uvrštene su 1999. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Područje je od IV. st. pr. Kr. bilo naseljeno Dačanima i ostalo je izvan granica Rimskoga Carstva, iako se stanovništvo dijelom romaniziralo. Nakon razdoblja seobe naroda, slabo naseljeno područje je u XI. st. postalo dio Ugarskoga Kraljevstva. Rumunjsko sitno plemstvo stvorilo je 1343. Vojvodstvo Maramureş kao poluneovisnu državu u vazalnom odnosu prema Ugarskoj, ali je Ugarska 1402. ondje uspostavila izravnu vlast i pretvorila vojvodstvo u svoju županiju. Od 1526. pod Ivanom Zapoljom i njegovim nasljednicima, Maramureş je bio u sastavu Kneževine Transilvanije od 1570. do 1732. kada je ponovno izravno pripojen Ugarskoj. Trianonskim mirovnim ugovorom 1920. južni je dio ušao u sastav Rumunjske, a sjeverni u sastav Čehoslovačke. Temeljem Bečkih arbitraža Mađarska je ponovno zavladala cijelim područjem 1939–40. Crvena armija osvojila ga je u listopadu 1944., a Pariškim mirovnim ugovorima 1947. potvrđen je povratak južnog dijela Rumunjskoj, dok je sjeverni dio ušao u sastav SSSR-a (Ukrajine).
