Trianonski mirovni ugovor [tʀi·an'~], mirovni ugovor potpisan 4. VI. 1920. između Madžarske i zemalja Antante u dvorcu Veliki Trianon. Ugovor se sastojao od 14 poglavlja i 364 članka. U posebnim sekcijama sadržani su uvjeti mira s Italijom, s Kraljevinom SHS, s Rumunjskom i s Čehoslovačkom. Madžarska je Austriji ustupila Gradišće (Burgenland) bez Soprona (gdje je 1921. proveden plebiscit na temelju kojeg je to područje ostalo u Madžarskoj), Rumunjskoj istočni Banat i Transilvaniju (Erdelj), Čehoslovačkoj Slovačku i zakarpatsku Ukrajinu, a Kraljevini SHS zapadni Banat, Bačku, južnu Baranju te Međimurje i Prekmurje. Također, ugovorom su Madžarskoj bile nametnute ratne reparacije i drastično smanjenje vojske (do 35 000 ljudi). Trianonskim ugovorom Madžarska je s više od 282 000 km² (i približno 18,2 milijuna stanovnika), koliko su obuhvaćale zemlje krune sv. Stjepana bez Trojedne kraljevine, pala na 93 000 km² (i približno 7,9 milijuna stanovnika). Madžarska se također odrekla Rijeke (izgubivši time pristup moru), kao i svih prava na teritorije koji su joj pripadali u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a koji su ušli u sastav Kraljevine SHS, Čehoslovačke i Rumunjske. Trianonski ugovor je, napose s obzirom na to da je znatan broj Madžara (približno 29% od ukupnoga) ostao izvan novih madžarskih granica, izazvao veliko nezadovoljstvo i osjećaj nacionalnog poniženja u Madžarskoj gdje je revizija ugovora postala glavno političko pitanje koje je madžarska vlast odlučila od 1930-ih riješiti savezništvom s nacističkom Njemačkom.
