Labrador (engl. izgovor [læ'brədɔ:ɹ]), najveći poluotok Sjeverne Amerike; obuhvaća oko 1 400 000 km²; pripada Kanadi (pokrajine Newfoundland i Labrador te Québec). Leži između Hudsonova zaljeva na zapadu, Hudsonova prolaza na sjeveru, Atlantskog oceana na istoku, te rijeke i zaljeva Saint Lawrencea na jugu.
Labrador je uglavnom valovit ravnjak (pretežno visok 200 do 800 m). Građen je od kristaličnih i eruptivnih stijena; u gorju Torngat uspinje se do 1652 m. Najrazvedenija mu je istočna obala (fjordovi). Na oblikovanje reljefa i na razvedenost istočne obale utjecala je pleistocenska glacijacija. Klima je vrlo hladna zbog otvorenosti prema utjecajima hladnih zračnih masa s Arktika i zbog hladne Labradorske struje, koja protječe u blizini labradorske obale. Suhe zime s temperaturom do –50 °C, kišna ljeta s čestim maglama. Srednja je temperatura u siječnju –24,4 °C, a u srpnju 11,2 °C; godišnja količina oborina iznosi 500 do 1000 mm. U istočnome primorju klima je nešto blaža. Riječna je mreža dobro razvijena; u Atlantski ocean utječe najveća rijeka Churchill (do 1965. Hamilton), prema sjeveru u zaljev Ungava rijeka Koksoak, u Hudsonov zaljev rijeke La Grande, Great Whale, Eastmain, Rupert i dr., a u zaljev Saint Lawrence rijeka Manicouagan i dr. U njihovu je porječju mnoštvo jezera glacijalnoga podrijetla; za potrebe hidroelektrana izgrađena su akumulacijska jezera od kojih je najveće Smallwood (6527 km²). Niski sjeverni dio poluotoka prekriven je tundrom, a južni šumo-tundrom i šumom četinjača.
Autohtono stanovništvo Labradora čine Eskimi i Indijanci (Algonkini). Gustoća je stanovništva neznatna; golema su prostranstva bez i jednoga stanovnika.
Rudarstvo je glavna grana gospodarstva. Ležišta željezne rude, koja se nalaze u središnjemu dijelu poluotoka, u zoni izduženoj u meridijalnom smjeru (duga oko 1300 km), ubrajaju se među najveća na svijetu. Znatna su ležišta niklene, bakrene, cinkove i olovne rude. Glavnina naselja nalazi se na obali; u unutrašnjosti su veća naselja Labrador City (8622 st., 2016), Fermont (2288 st.) i Wabush (1906 st.). Vodeni tokovi i priobalno more obiluju ribama (bakalar, sleđ, losos i dr.). Rijeke (osobito Churchill) imaju znatan pad i iskorištavaju se za dobivanje električne energije. Željeznička pruga spaja (od 1954) luku Sept-Îles na sjevernoj obali zaljeva Saint Lawrence s ležištima željezne rude (Schefferville) u unutrašnjosti. – Do obala Labradora dopro je 1497. Giovanni Caboto.
