Newfoundland i Labrador [nju:'fəndlænd, læ'brədɔ:ɹ] (do 2001. službeni naziv Newfoundland), pokrajina u istočnome dijelu Kanade, na obali Atlantika; 405 212 km² (kopnena površina, bez unutrašnjih voda, 373 872 km²), 519 716 st. (s 1,4 st./km² najrjeđe je naseljena kanadska pokrajina, 2016). Obuhvaća otok Newfoundland (108 860 km²) i istočni dio poluotoka Labradora (294 330 km²), koji su međusobno odvojeni prolazom Belle Isle, te nekoliko manjih otoka. Otok Newfoundland, koji pripada planinskomu sustavu Appalachiansa, građen je od stijena prekambrijske starosti, nabran u paleozoiku, a zatim snižen denudacijom. Viši je u zapadnome dijelu (do 814 m). Labrador je dio Kanadskoga štita; unutrašnjost je pretežno ravničarski kraj okružen planinama do 1652 m visine (Torngat), raščlanjen rijekama koje uglavnom teku prema istoku (Churchill i dr.) i prekriven šumom, a obala je razvedena dubokim fjordovima. U pleistocenu je cijelo područje bilo pokriveno ledom. Zime su hladne (srednja temperatura siječnja –4 do –10 °C), osobito na sjeveru i u unutrašnjosti Labradora, a ljeta hladna i vlažna (srednja temperatura srpnja 10 do 14 °C). Godišnja količina oborina iznosi na sjeverozapadu 750 mm, a na jugoistoku 1500 mm. Magle su česte u primorju. U zapadnome dijelu Newfoundlanda mnogobrojna su jezera (Grand Lake, Red Indian Lake), kao i u zapadnome dijelu Labradora gdje je izgradnjom brane i nasipa (ukupna duljina 64 km) u porječju Churchilla nastalo veliko akumulacijsko jezero Smallwood (6527 km²). Glavnina stanovništva živi na Newfoundlandu (oko 94%). Važnost tradicionalno razvijenoga ribarstva (bakalar, sleđ), osobito velika polovicom XX. st., smanjivala se od kraja 1960-ih, a 1992. bio je proglašen moratorij na ulov bakalara; to je dovelo do iseljivanja stanovništva. U novije doba prevladava ulov rakova i školjkaša te razvoj akvakulture. Zbog hladne klime slabo je razvijeno poljodjelstvo (uglavnom krumpir i raž); voćarstvo (borovnice, brusnice). Iskorištavaju se bogata ležišta nafte i prirodnoga plina u podmorju (Grand Banks; ležišta Terra Nova, Hibernia, Hebron), ležišta ruda željeza (55% kanadske proizvodnje), cinka, bakra, srebra i zlata, a veliku važnost imaju i 1993. otkrivena bogata ležišta ruda nikla (Voisey’s Bay; među najbogatijim ležištima nikla na svijetu) i kobalta. Hidroelektrana Churchill Falls, jedna od najvećih na svijetu (instalirana snaga 5428 MW), proizvodi električnu energiju koja se uglavnom izvozi u Manitobu. Znatne su površine otoka pod šumama; s tim u vezi razvila se industrija papira, osobito u gradovima Corner Brooku i Grand Falls-Windsoru (tvornica zatvorena 2009). Velika je rafinerija nafte u zaljevu Placentia (Come By Chance). Glavni je grad St. John’s na istočnoj obali Newfoundlanda, a najprometnija je luka Come By Chance (27,4 milijuna tona, 2011; uglavnom nafta i naftni derivati). Otok Newfoundland povezan je zrakoplovnim i trajektnim linijama s kopnom (Labrador, Québec, Nova Scotia) i okolnim otocima.
Do otoka Newfoundlanda doplovili su oko 1000. Normani iz Skandinavije, a 1497. ga je ponovno otkrio Giovanni Caboto. Oko njega su se zbog bogatih lovišta ribe sukobljavali Francuzi i Englezi, te su i jedni i drugi tijekom XVII. st. na otoku osnovali nekoliko stalnih naselja. Mirom u Utrechtu pripao je 1713. Velikoj Britaniji, dok je Francuskoj priznato pravo ribolova duž sjeveroistočne obale. Pod jurisdikciju Newfoundlanda 1763. je došao i dio zapadnog Labradora (granica na polutoku s pokrajinom Québec konačno je definirana 1927). Kolonijom je službeno proglašen 1825 (dotad pod vojnom upravom), 1855. dobio je samoupravu, a 1907. status dominiona. Teško zahvaćen ekonomskom krizom, 1934. se vratio pod izravnu britansku vlast. Pošto se na referendumu 1948. većina izjasnila za pristupanje Kanadi, 1949. postao je desetom kanadskom pokrajinom, koja se od 2001. naziva Newfoundland i Labrador.
