Appalachian Mountains ili Appalachians [æpəlẹi'čiən mạu'ntinz; æpəlẹi'čiənz], planinski sustav u Sjevernoj Americi. Pruža se od Newfoundlanda (Kanada) na sjeveroistoku do Alabame (SAD) na jugozapadu, u duljini od oko 3200 km; širok 300 do 500 km. Najviši vrh Mount Mitchell (2037 m) nalazi se u planinskoj skupini Blue Ridge. U osnovi je građen od prekambrijskih stijena (granit, gnajs, kristalični škriljevci), na koje su nataloženi paleozojski slojevi. Cijeli se sustav nabirao u paleozoiku, a poslije je denudacijom snižen. Južni dio (do rijeke Hudsona) viši je i reljefno složeniji; na zapadu se postupno spušta prema Središnjoj nizini, a na istoku se strmo ruši i preko blago nagnuta predgorja (Piedmont) prelazi u obalnu ravnicu atlantskoga primorja. Srednja je temperatura siječnja od –12 °C (na sjeveru) do 8 °C (na jugu), a srpnja 18 do 26 °C; godišnja količina oborina 1000 do 2300 mm. Rijeke (Connecticut, Hudson, Delaware, Potomac, Tennessee, Kanawha) teku duboko usječenim dolinama. Na prijelazu iz Piedmonta u primorsku ravnicu većina vodenih tokova tvori brzace i slapove (Falls Line: linija slapova), koji se iskorištavaju za dobivanje elektroenergije. Prostrane listopadne i četinarske šume. Gorje je bogato kamenim ugljenom; rudna ležišta (željezo, bakar i dr.), kamenolomi (granit, mramor). U prvo doba naseljivanja SAD‑a gorje je bilo velika zapreka prodiranju na zapad, osobito njegov južni dio. Izgradnjom prometnica početkom XX. stoljeća zapreka je svladana, a rudno bogatstvo, obilje drva i vodene energije omogućili su razvoj industrije na zapadnim (Pennsylvania) i istočnim padinama.
