Knin, grad u Dalmaciji, 71 km sjeveroistočno od Šibenika; 8262 st. (2021). Leži na desnoj obali rijeke Krke, na 220 m apsolutne visine. Čvorište je ličke, unske i zadarske željezničke pruge te cestâ koje iz unutrašnjosti Hrvatske vode k obali Jadranskoga mora. Metalna (vijci), tekstilna (konfekcija, rublje), drvna industrija; proizvodnja građevinskog materijala (opeka, elementi od gipsa). U blizini je ležište sadre i kamenolom vapnenca. Franjevački samostan (spominje se u XV. st.), crkva sv. Antuna Padovanskoga iz 1863. Zapadno od grada uzdiže se srednjovjekovna tvrđava (X. st.); konačan izgled dobila je početkom XVIII. st., kada je umjetnim prosjekom odijeljena od brda Sv. Spas, koje se sa sjeverne strane na nju nadovezuje. Tvrđava je jedna od najvećih fortifikacijskih građevina u Dalmaciji. U njoj je do II. svjetskog rata bio smješten Muzej hrvatskih starina. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad, koji su međusobno povezani pokretnim mostovima. U početku XVIII. st. na gradnji zidina radili su i domaći majstori (Ivan i Ignacije Macanović). U Domovinskome ratu tvrđava je devastirana (zbog ratne namjene), a katoličke crkve sv. Jakova i sv. Ante porušene su. – Arheološka nalazišta na području grada potvrđuju da su Knin i njegova okolica bili nastanjeni već u neolitiku i brončanom dobu. Iz rimskoga doba sačuvani su ostatci nekoliko rimskih grobova u podnožju kninske tvrđave, ostatci arhitekture na brdu Sv. Spas te ostatci obližnjeg rimskog logora Burnuma, sagrađenog u I. st. Nakon Rimljana tim su područjem vladali Ostrogoti (V–VI. st.), a za bizantske je vladavine (VI–VII. st.) na brdu Sv. Spas sagrađena utvrda. Mnogobrojni arheološki nalazi iz razdoblja starohrvatske umjetnosti i ranoga srednjega vijeka svjedoče o ranoj prisutnosti Hrvata na tom području (→ biskupija; kapitul). Knin prvi put spominje oko 950. bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet, pod imenom Tenen (grč. τὸ Τενήν), kao grad i središte župe (grč. ἡ Τνήνα). U srednjovjekovnim latinskim izvorima naziva se i Tnin, Tenen, Tinninium, Tzena, Clino i sl. Srednjovjekovna utvrda podno brda Sv. Spas bila je kraljevski castrum i povremena prijestolnica hrvatskih vladarâ u X. i XI. st. (Trpimira, Muncimira, Svetoslava, Stjepana Držislava, Krešimira I.). Od polovice XI. st. Knin je postao prometno sjecište na putu iz dalmatinskih komuna prema Slavoniji i Bosni. Između 1040. i 1050. bila je osnovana Kninska biskupija, koje su biskupi nosili naslov »hrvatskoga biskupa« (episcopus Chroatensis) te su imali jurisdikciju do rijeke Drave. Za kralja Dmitra Zvonimira Knin je bio prijestolnica Hrvatskoga Kraljevstva, potom prijestolnica posljednjega hrvatskoga kralja Petra, a nakon njegove smrti ušao je u sastav Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva (1102). Između 1076. i 1078. posvećena je prva kninska katedrala sv. Marije; oko nove katedrale sv. Bartula, posvećene između 1272. i 1274., poslije se razvio kninski kaptol. Od XII. do XIV. st. u Kninu i Zagrebu naizmjence su stolovali herceg i ban, održavali se dalmatinsko-hrvatski sabori i zasjedao Banski sud za Hrvatsku. Potkraj XIII. st. članovi hrvatskoga velikaškoga roda Bribirskih postali su gospodari Knina. Slabljenjem moći Mladina II. Bribirskoga kninski posjed preuzeo je rod Nelipčića, a nakon smrti kneza Nelipca (1344) hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac. Od 1388. do 1392. bio je u sastavu Bosanskoga Kraljevstva. God. 1420. osmanska je vojska prvi put napala grad; 29. V. 1522. osvojio ga je bosanski sandžak-beg Husrev pa je Knin ušao u sastav Osmanskoga Carstva kao nahija u Bosanskom sandžaku. Od 1537. bio je u sastavu Kliškoga sandžaka, a od 1574. Krčko-ličkoga sandžaka. Premda su Mlečani 1648. nakratko bili zauzeli grad, sastavnim dijelom posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji postao je nakon pobjede nad Osmanlijama 11. IX. 1688. Nakon pada Venecije (1797) i ukinuća francuskih Ilirskih pokrajina (1813) Knin je pripao Habsburškoj Monarhiji, a Rapalskim ugovorom (1920) ušao je u sastav Kraljevine SHS. U II. svjetskom ratu, pobjedom nad četničkim i njemačkim snagama u Kninskoj operaciji (26. XI. – 4. XII. 1944) te oslobođenjem Knina, partizanske su snage preuzele nadzor nad cijelom Dalmacijom. Polovicom 1990. Knin je bio žarište srpske pobune u Hrvatskoj. U kolovozu 1990. lokalne su vlasti poticale odcjepljenje od Hrvatske i uz pomoć Jugoslavenske narodne armije organizirale nadzor nad kninskim područjem. Hrvatsko stanovništvo bilo je prognano. Nakon samoproglašenja »Republike Srpske Krajine« (19. XII. 1991), Knin je bio njezin glavni grad. Oslobođen je 5. VIII. 1995. u operaciji Oluja. Srpske su se snage povukle, a zajedno s njima izbjegla je većina srpskog stanovništva.
