Ilok (madžarski Újlak), grad i pristanište na obali Dunava, 39 km jugoistočno od Vukovara, Vukovarsko-srijemska županija; 3842 st. (2021). Leži podno Fruške gore, na 133 m apsolutne visine. Središte fruškogorskoga vinogradarstva (traminac, graševina, pinot, rajnski rizling, chardonnay) i podrumarstva (Odescalchijevi podrumi); drvna (pokućstvo) i tekstilna industrija. – U rimsko doba naseobina, vjerojatno Cuccium, s pograničnom utvrdom (natpisi, glava Dioskura). U srednjem vijeku na tom se mjestu razvio utvrđeni Wylak (Újlak). Od 1365. gospodar Iloka bio je Nikola (praotac knezova Iločkih, koji su ga utvrdili); jedno je od vjerskih središta u istočnoj Hrvatskoj (franjevci). Zidine, građene od opeke, opasivale su stari dio grada, a bile su ojačane kulama, polukulama i jakim bastionom. Zapadni je dio porušen, a na preostalim se zidinama vidi majstorski izvedeno krunište sa strijelnicama. Iz toga je doba sačuvan romanički stupac s reljefom Agnus Dei (XII. st.). Od šest crkava, nađeni su samo temelji trobrodne crkve sv. Petra i gotičke crkve s višekutnim svetištem i ulomcima svodnih rebara (oko 1500). Jednobrodna gotička franjevačka župna crkva sv. Ivana Kapistrana barokizirana je u XVIII. st., a na početku XX. st. H. Bollé prigradio joj je dvije bočne kapele i znatno povisio zvonik. U crkvi se nalaze nadgrobni spomenici knezova Iločkih, a na glavnom oltaru slika sv. Ivana Kapistrana, branitelja Beograda od Osmanlija, koji je umro u Iloku 1456. Za posljednjega predosmanskoga gospodara Ladislava Mora de Chula (1524–26) stekao je 1525. povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada. Godine 1526. pao je pod osmansku vlast; bio je sjedište kadiluka i Srijemskoga sandžaka (od 1566), a zadržao je ulogu prometnog i trgovačkoga čvorišta na Dunavu. Iz toga razdoblja sačuvana je kupelj (hamam) i mauzolej (turbe). Nakon oslobođenja od osmanske vlasti iločko vlastelinstvo (kao ducatus Sirmii) 1697. dospjelo je u posjed rimske plemićke obitelji knezova Odescalchi; njihov dvokatni barokni dvorac podignut nizvodno na Dunavu jedna je od najreprezentativnijih baroknih građevina u Hrvatskoj. U grad su se također vratili franjevci (od 1698) i obnovili samostan (od 1706), u kojem se nalazi ćelija sv. Ivana Kapistrana i knjižnica s približno 4000 knjiga (XVI–XIX. st.). U XVIII. st. Ilok je postao središtem posjeda knezova Odescalchija. U Domovinskom ratu Ilok je od srpnja 1991. bio izložen napadima jugoslavenske vojske i srpskih snaga, koje su ga okružile polovicom rujna, a okupirale polovicom listopada 1991. Prognano je više tisuća Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva. Hrvatskoj je vraćen mirnom reintegracijom 15. I. 1998. (→ erdutski sporazum)
