Hoyle [hil], Fred, engleski astrofizičar (Bingley, Yorkshire, 24. VI. 1915 – Bournemouth, 20. VIII. 2001). Radio na Sveučilištu u Cambridgeu (1945–73), gdje je osnovao Astronomski institut (1967). Osnovni su mu doprinosi u teoriji razvoja zvijezda, posebno u razumijevanju sinteze kemijskih elemenata u zvijezdama, u teoriji gravitacije i planetskoj kozmologiji. Uočio je da trojni alfa-proces omogućava stvaranje ugljika, predvidio je pobuđeno rezonantno stanje jezgre ugljika 126C koje omogućuje fuziju težih jezgara. S Hermanom Bondijem i Thomasom Goldom razvio je teoriju stacionarnoga svemira, koji je stalne gustoće unatoč ekspanziji, i priklonio se ideji da tvar nastaje jednoliko svuda po prostoru. Proučavao sastav svemirske tvari, zastupao pretpostavku panspermije i teoriju o utjecaju organskih spojeva te možebitnih virusa i patogenih bakterija iz međuplanetarne tvari na zdravlje ljudi. Osim znanstvenih radova objavljivao je popularno-znanstvena djela: Priroda svemira (The Nature of the Universe, 1951), Astronomija i kozmologija (Astronomy and Cosmology, 1975) i znanstvenofantastična djela: Crni oblak (The Black Cloud, 1957). Uveo je izraz veliki prasak (Big Bang). Bio je član je Royal Society (od 1957), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1964), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1969). Za popularizaciju znanosti dobio je UNESCO-ovu Nagradu Kalinga (1967). Po njem je nazvan planetoid (8077 Hoyle).
