Hios ili Hij (grčki Χίος, Khíos, novogrčki izgovor [xi'os]), grčki otok u istočnome dijelu Egejskoga mora, pred turskom obalom; 842,7 km², 51 390 st. (2011). Građen pretežno od mezozojskih vapnenaca i kristaličnih škriljevaca. Najviši je u sjevernome dijelu (1297 m). Uzgaja se vinova loza, maslina i južno voće (smokva, mandarina, naranča). Stočarstvo (ovce, koze). Otok je poznat po nasadima zimzelenoga grma tršlje (pistacija) iz čije smole se dobiva mastiks. Industrija kože, kamenolomi mramora, rudnici antimonove rude. U unutrašnjosti otoka je manastir Nea Moni (XI. st.) s vrijednim mozaicima u bizantskome stilu, od 1990. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Turizam. Najveće je naselje Hios (Khíos; 26 850 st., 2011). – Otok su naselili Jonjani, a u VI. st. pr. Kr. osvojili Perzijanci. U V. st. pr. Kr. član Atičkoga pomorskoga saveza, razvijao se kao kulturno središte (kipar Arhermo u VI. st. pr. Kr., pjesnik Ion u V. st. pr. Kr., povjesničar Teopomp u IV. st. pr. Kr., a poznata je bila, osobito u VI. st. pr. Kr., i hijska keramika). U srednjem vijeku pripadao je Bizantu, s prekidima do 1304. Nakon toga došao je pod vlast Genove (Scio), a 1566. pod Osmanlije (Sakız). Uz otok je tematski vezana glasovita slika Eugènea Delacroixa Pokolj na Hiju (1822), nastala u jeku borbe Grka za oslobođenje od osmanske vlasti. U Prvome balkanskom ratu Hij su zauzeli Grci (1912).
