Fourierova transformacija [fuʀjẹ'~] (po Josephu Fourieru), transformacija koja razlaže bilo koji valnu funkciju, valni oblik ili signal, na zbroj sinusnih funkcija različitih frekvencija i amplituda s pomoću integralnog operatora oblika:

Uvjet je postojanja transformirane funkcije h (s) od g (t) za sve realne vrijednosti s da vrijedi:

Vrijedi i obrnuta veza funkcija h (s) i g (t):

Fourierova transformacija kao i Fourierov integral ishodište su harmonijske analize. Primjenjuje se pri analizi frekvencija valova i titranja, obradbi zvuka, modulaciji i demodulaciji elektromagnetskih signala, u kvantnoj fizici.