Empedoklo (grčki Ἐμπεδοϰλῆς, Empedokls), grčki filozof (Akragant, danas Agrigento, oko 490. pr. Kr. – Peloponez, oko 432. pr. Kr.). Uz originalne teze, njegova naučavanja sadržavaju i različite mitske predodžbe, a ujedno i misli pitagorovaca (nauk o »seobi duša«), Heraklita i elejske škole. Tvar se sastoji od četiriju vječnih i nepromjenljivih elemenata (»korijena stvari«): zemlje, vode, zraka i ognja. Od njih sve nastaje miješanjem i sastavljanjem u različitim omjerima i propada rastavljanjem pod utjecajem dviju sila (kozmička načela): ljubavi i mržnje. Živa bića nastala su udruživanjem pojedinih samostalno rođenih udova; održale su se za život sposobne kombinacije. Spoznaja je proces materijalnoga podudaranja: »jednakim se spoznaje jednako«. Pokusom s klepsidrom (posudom s rupama na dnu i na vrhu) pokazao je da postoji zrak: kad je stavio prst na gornju rupu i klepsidru potopio u vodu ona se nije mogla napuniti vodom kao što se punila kad je uklonio prst, te je zaključio da u prvom slučaju zrak onemogućuje punjenje. Vjerovao je da se svjetlost širi konačnom brzinom.
Svoju je filozofiju izrazio u dvama velikim spjevovima: O prirodi (Περì φύσεως) i Očišćenja (Καϑαρμοί), od kojih se sačuvalo samo 450 stihova. Od ostalih, čini se mnogobrojnih djela, sačuvani su samo neki naslovi: O politici, O medicini i dr. Po njem je nazvan podvodni vulkan koji se nalazi 40 km južno od Sicilije (Empedocle).
