Egejsko more, dio Sredozemnoga mora između Balkanskoga poluotoka (Grčka) na zapadu i sjeveru, Male Azije (Turska) na istoku i otoka Krete na jugu; obuhvaća oko 214 000 km². Dardaneli, Mramorno more i Bospor spajaju ga s Crnim morem. Najdublje je u krajnjem južnome dijelu (Kretska zavala, 3543 m). Srednji i sjeverni dio znatno su plići (500 do 1250 m). Temperatura površinskoga sloja vode zimi je od 10 ºC na sjeveru do 16 ºC na jugu, a ljeti 21 do 26 ºC. Slanost iznosi 36 do 39‰. Amplituda morskih mijena je neznatna i iznosi 0,1 do 0,7 m. Egejsko more najrazvedeniji je dio Sredozemnoga mora; mnogobrojni zaljevi (Solunski, Eginski, Argolidski, Orfanski, Edremitski i dr.) i otoci (→ egejski arhipelag; cikladi; dodekanez; sporadi) Od većih rijeka u Egejsko more utječu Vardar, Struma, Marica i Mesta. Veliko prometno značenje još od starine; njime voze brodske linije koje povezuju crnomorsku obalu s južnom Europom i sjevernom Afrikom i trajekti koji povezuju mnogobrojne egejske otoke s kontinentom. Glavne su luke Pirej, Solun i Iraklion u Grčkoj i Izmir u Turskoj. Na obalama i otocima Egejskoga mora razvile su se tijekom brončanoga doba neke od najstarijih europskih kultura (→ egejska kultura).
Egejski spor, grčko-turski spor oko razgraničenja u Egejskome moru. U njemu obje države imaju teritorijalno more široko 6 M; Grčka je morsku granicu proglasila 1936., a Turska 1964 (granicu od 12 M Turska je proglasila za Crno more a 1982. za preostalo Sredozemlje). Grčkoj pripada oko 43% egejskog akvatorija, Turskoj oko 7%, a oko 50% otvoreno je more. Potkraj 1960-ih Grčka zahtijeva i najveći dio egejskoga epikontinentskog pojasa, dok Turska traži njegovu podjelu crtom sredine. Sporna je i kontrola zračnoga prostora, jer je Grčka želi proširiti na 10 M (nakon invazije na Cipar 1974. Turska je prelete nad istočnim dijelom Egejskoga mora privremeno proglasila opasnima). Potraga za naftom u spornom epikontinentskom pojasu izazivala je incidente, pa je sporazumno ograničena 1976. na podmorje teritorijalnog mora. Ubrzo se od toga odustalo, a Grčka je naknadne pregovore o razgraničenju na moru bila uvjetovala turskim vojnim povlačenjem s Cipra. Od sredine 1990-ih Turska se protivi grčkoj namjeri da teritorijalno more proširi na 12 M (time bi Grčka posjedovala oko 70% egejskog akvatorija).
