Cetina, rijeka u srednjoj Dalmaciji; duga 100,5 km, porječje 1463 km². Izvire kraj Vrlike, odnosno sela Cetina, u Vrličkome polju (sjeverni dio Cetinskoga polja), iz krških vrela (Veliko vrilo, Vukovića vrilo, Batica vrilo) u podnožju Dinare, na 385 m visine. Glavni pritoci: Ruda-Grab i Karakašica. Cetinom dotječu i podzemne vode iz jugozapadnoga dijela BiH. Najviši joj je vodostaj u studenome i prosincu, a najniži u kolovozu i rujnu. Od izvorišta do Zadvarja teče prema jugoistoku, zatim u smjeru istok–zapad; pred ušćem skreće prema jugu, probija Omišku Dinaru i utječe u Jadransko more. Duž rijeke nižu se sutjeskama odijeljena polja u kršu: Cetinsko, Vrličko, Koljansko, Ribarićko, Hrvatačko i Sinjsko polje. U donjem toku Cetina je usjekla duboku, usku i neprohodnu dolinu; ondje stvara vodopade Veliku Gubavicu (Velika Bukavica; visina 49 m) i Malu Gubavicu (Mala Bukavica; 7 m). Vode Cetine iskorištavaju se za dobivanje električne energije (hidroelektrane Kraljevac, Peruća, Zakučac, Orlovac, Đale) i za piće (vodovod Cetina–Brač s nastavkom za Hvar i Šoltu, punionica vode). Uzvodno od Hrvatačkoga polja akumulacijsko je jezero Peruća (Perućko jezero; 13 km²). U gornjem toku žive mekousna pastrva (Salmothymus; relikt) i pijor (Paraphoxinus) te endemi: ilirski klen (Leuciscus illyricus), cetinska ukliva (Leuciscus ukliva), podbila (Chondrostoma phoxinus) i oštrulja (Aulopyge hügeli). Ušće je obitavalište cipla i jegulje. Rijeka je djelomice zaštićena; izvorišna vrela spomenik su prirode (od 1972), a kanjon Cetine od Omiša uzvodno do Tisnih stina (8 km) značajan je krajolik (od 1963). Plovna je za manje brodice do izletišta Radmanove mlinice 6 km uzvodno od Omiša. Na Cetini se odvija rafting; moguća je i plovidba kajacima i kanuima.
