Zadvarje, selo i općinsko središte u Dalmaciji, 15 km sjeverozapadno od Brela, odn. 24 km istočno od Omiša; 289 st. (2021). Leži na 269 m apsolutne visine, uz okuku rijeke Cetine; hidroelektrana Kraljevac iz 1912. Župna crkva sv. Antuna Padovanskoga. Poljodjelstvo (vinova loza, krumpir, blitva i dr.); stočarstvo (svinja, ovca, govedo). Obradba kamena (pilana, klesarstvo). – Nalazi se na važnoj, još od prapovijesti, prometnici koja iz podbiokovskoga primorja vodi prema unutrašnjosti. U sr. vijeku ondje se nalazila utvrda Duare, koja je ime vjerojatno dobila po svom položaju (vrata, dveri primorja i Cetine). U pov. izvorima prvi se put spominje 1408., kada se nalazila u posjedu bos. kralja i njemu odanih velikaša. Tijekom XV. st. utvrda je bila dograđivana, trokutastoj osnovi pridodane su dvije okrugle kule na kutovima, a njezina gradnja dovršena je nešto prije 1482., kada se u Poljičkom statutu spominje kao »grad«. Osvojivši to područje potkraj XV. st. Osmanlije su ojačali postojeću utvrdu, koja je nadzirala komunikacije prema Makarskomu primorju, Omišu i Poljicima. U XVII. st. utvrda je stradala u čestim sukobima kršćanskih i osman. vojski, a oko 1653. zauzeli su ju Mlečani. Za Morejskoga rata Zadvarje je ponovno bilo poprištem više mletačko-osman. sukoba, a nakon konačnoga povlačenja Osmanlija s toga područja (1684) i utvrđivanja nove granice prema Osmanskomu Carstvu Zadvarjem je prolazila nova granična linija, Linea Grimani. Oslobođenjem Imotskoga 1717. i pomicanjem granice prema sjeveru izgubilo je stratešku važnost.
