Alkidamant

Alkidamant ili Alcidamant (grčki Ἀλϰιδάμας, Alkidámas), grčki sofist i retor (Eleja u Eolidi u Maloj Aziji, rano IV. st. pr. Kr.). Učenik i sljedbenik Gorgijin. Kao učitelj govorništva žestoko se protivio Izokratu, naglašavajući važnost improvizacije i domišljatosti u govorništvu. U jedinom autentičnom sačuvanom govoru O onima koji pišu pisane govore ili O sofistima (Περὶ τῶν τοὺς γραπτοὺς λόγους γραφόντων ἢ Περὶ σοφιστῶν) zalaže se za držanje govora o bilo kojem predmetu ex tempore, bez prethodne pisane razradbe. Najvažnije Alkidamantovo djelo Hram Muza (Μουσεῖον) zbirka je većinom biografske i anegdotalne građe, odakle potječe i predložak prema kojem je nastalo djelo Natjecanje Homera i Hezioda (Ἀγὼν Ὁμήρου ϰαὶ Ἡσιόδου). Premda Aristotel u Retorici kritizira njegov stil zbog nezgrapnosti i hladnoće, ističe njegov Govor u obranu Mesenjana (Μεσσηνιαϰός) kao primjer zalaganja za prirodno pravo svakoga čovjeka na život u slobodi (»Bog je sve ljude oslobodio, priroda nikoga nije načinila robom.«).